Iva Todorić jedna je od najboljih košarkašica Raguse iz Dubrovnika. Prvi dio prvenstva njezin klub završio je na drugom mjestu, odmah iza Trešnjevke koja je u 11 utakmica imala svih 11 pobjeda dok su Dubrovčanke imale taj jedan poraz upravo od "zelenih". Sa 7,5 asistencija po utakmici Iva je vodeća u ovoj kategoriji cijele lige. Ona je ujedno i naša košarkašica s najviše osvojenih naslova prvakinja Hrvatske. Ima ih deset – šest je osvojila igrajući za Medveščak, te četiri u sastavu Raguse. Iva je naša igračica s najviše triple-doubleova u domaćoj ligi, a ove sezone je ostvarila sedam double-doubleova u 11 utakmica. Bila je na dvije utakmice blizu triple-doublea – protiv Zagreba (21 koš, 11 skokova, devet asistencija) i Požege (17 koševa, 13 skokova, devet asistencija).
Htjela sam trenirati rukomet
– Jedina dva poraza ove sezone imamo od Trešnjevke, u prvenstvu, ali i Kupu. Moram priznati da su trenutačno one bolje jer su nas u razmaku od dva tjedna zasluženo dvaput pobijedile. Ostale smo bez jednog trofeja, ali za drugi ćemo se itekako boriti. Trešnjevka ima jako dobar roster koji predvodi Lana Bilić, kći naše proslavljene košarkašice Danire. Te cure su već niz godina zajedno, svake godine sve više napreduju, mislim da su stekle neku dozu iskustva tako da su ove godine u jako dobrom ritmu.
Košarka je bila prvi sport koji ste trenirali?
– Istina, premda sam ja željela trenirati rukomet. Mama je bila rukometašica, međutim u Imotskom nije bilo kluba. Ja sam inače iz mjesta Zmijavaca, ali u Imotskom sam išla u srednju školu i tako sam se i počela baviti sportom.
Kada ste počeli ozbiljno trenirati košarku?
– Počela sam trenirati košarku s 12 godina, ali moje ozbiljnije košarkaške godine počinju od dolaska u zagrebački Medveščak. Završila sam srednju školu u Imotskom i otišla sam u Zagreb na Ekonomski fakultet. Dvoumila sam se između Zagreba i Splita, a onda je stigao poziv iz Medveščaka. Tamo su bile sve perspektivne cure, generacija 93./94. s dvije tri starije igračice i trebalo je nekoliko godina da i mi sazremo pa smo krenuli u onu slavnu Medveščakovu eru osvojivši nekoliko naslova prvaka.
Je li bilo teško prilagoditi se na život u velikom gradu?
– Prvu godinu fakulteta živjela sam u studentskom domu u Cvjetnom naselju, bilo mi je prvo jako teško "pohvatati" tramvaje, koji kamo vozi i dvorane u kojima imam treninge. Hranila sam se u studentskoj menzi, brzo sam se snašla... Svih pet godina studija stanovala sam u domu. Prve godine u Cvjetnom, a ostale četiri na Savi.
Niste htjeli u stan?
– Ne, tko nije iskusio studentski dom, ne zna što je studentski život. Fakultet sam završila u roku i magistrirala. Da ne igram košarku, mogla bih raditi u nekoj tvrtki, otvoriti možda i svoju. Isto tako završila sam i pedagoške predmete pa bih mogla predavati i u školi, tako da imam dosta mogućnosti nakon igračke karijere. Kada sam završila fakultet, ostala sam u Zagrebu još tri godine i onda sam se preselila u Dubrovnik.
Je li bilo kakvih ponuda za inozemstvo?
– Je, išla sam na probu u Mađarsku, bila tamo tri dana. Kada sam došla potpisati ugovor, to jednostavno nije bilo to što je moj menadžer rekao, došlo je do nesuglasica i otišla sam. Vratila sam se u Medveščak i odigrala sezonu koja je okončana s dva nova trofeja. Stoga nimalo ne žalim za kratkom mađarskom epizodom.
Kako ste završili u Dubrovniku?
– Oni su mene već prije kontaktirali, a dugo sam se premišljala. Onda je u Ragusu došao Braslav Turić koji mi je dugo bio trener u Medveščaku, pitao me želim li doći i tu više nije bilo dvojbe. Istina, razmišljala sam o prestanku karijere, ali kako smo imali korektan odnos u Medveščaku, pristala sam mu pomoći svojim dolaskom. Kako sam došla u Dubrovnik, nikako da iz njega odem. Doduše, Dubrovnik mi je puno bliže doma nego Zagreb pa i to ima neke prednosti.
Kakav je život u Dubrovniku?
– Pa meni je super, grad mi je predivan, super za život, klub mi plaća stan. Imam više prijatelja izvan košarke nego u košarci, stvarno sam se udomaćila, već me zezaju da sam prava gosparka.
Stanujete blizu dvorane?
– Da, ali Dubrovnik je mali, pa nije ništa daleko. Poželim li bilo kamo otići, treba mi pet minuta autom.
Čim se bavite osim treniranja, imate li kakav hobi?
– Jako volim čitati knjige, volim se šetati uz more. Često odem na kavu dolje u uvalu i čitam na suncu. Znam otići u kino s ekipom, na neke večere...
Koji žanr knjiga vas zanima?
– Volim sve, ali nekako dosta čitam vjersku tematiku. Ali volim i neko lagano štivo. Velika sam vjernica, obavezno nedjeljom idem u crkvu. Kada je lijepo vrijeme volim, otići na misu u crkvi sv. Vlaha, pa na Stradunu ostanem na kavi, tako provedem nedjeljno jutro u gradu. Ako nije lijepo vrijeme, odem u crkvu sv. Mihaela, koja je na Lapadu, blizu mog stana.
Padaju li vam teže dugačka putovanja sada kada niste više tako mladi?
– Pa da, iskreno, kada sam tek došla u Dubrovnik i uvjerila se vidjela kako je sve daleko od tog grada, bila sam u šoku. Sada sam se navikla, ali sve mi to teže pada što sam starija. Većinom na putovanja idemo autobusom, međutim, ako nam se poklope linije, znamo ići do Zagreba avionom.
U autobusu stignete čitati knjige?
– Da. Svako putovanje, jedna knjiga. Znam na kioscima uzeti i lako štivo, uglavnom stvarno čitam svašta. Tijekom ljeta odem u Zmijavce odmoriti se, onda dođem kada je otvaranje Ljetnih igara i tako nekih desetak dana provedem u Dubrovniku na ljetovanju. Postoje skrivena mjesta na koja idu samo domaći tako da izbjegnem sve te gužve ljeti.
Ljetna stanka?
– Većinu vremena provodim kod kuće. U Zmijavcima nema mora, ali nije daleko autom. Idem na kupanje u Brela, Bašku Vodu, Makarsku.
Reprezentacija Hrvatske?
– U seniorsku repku ušla sam 2015. kada sam išla na Eurobasket, tu sam se na utakmici ozlijedila i nisam mogla nastaviti. Prošli smo prvi krug. Igrala sam do 2019. I onda sam prestala.
Mi smo sportska obitelj
Neki posebni razlog?
– Nije ga bilo. Kada sam prešla iz Medveščaka u Ragusu, dvoumila sam se hoću li igrati ili ne. Došao je novi izbornik Bralić, on me zvao na prvo okupljanje, međutim ja sam mu otvoreno rekla da razmišljam o prestanku i da nisam sigurna i otada me više nikada nije zvao.
Hoćete li igrati sljedeće sezone?
– To ćemo vidjeti. Već su tu neke godine pa razmišljam da je vrijeme da se zaposlim.
Obitelj?
– Imam dvije starije sestre, nisu sportašice, jedna je učiteljica, druga je ekonomistica. Kada igram negdje blizu kuće, znaju doći na utakmicu, srednja sestra je udana u Zagrebu, tako da dođe pogledati svaku utakmicu tamo. Mama je igrala rukomet, tata je igrao nogomet. Mi smo sportska obitelj, ali nekako sam ja iskočila s najboljim sportskim dostignućima – zaključila je Iva.
"me zezaju da sam prava gosparka".....Gosparka? Nikako. Gospar je muškarac, a žena je gospođa. Naglasak na drugom slogu: gospòđa.