Jesi li se i ti spustio bobom, bilo je prvo pitanje na koje smo naletjeli nakon povratka iz Innsbrucka. Na negativni odgovor uslijedio je zanimljiv zaključak:
- Dobro je, znači da se nisi napio.
- ???
- Znaš kako kažu, za tako nešto moraš biti ili pijan ili lud.
Škvadra koja se ovoga vikenda spuštala olimpijskom bob stazom u Iglsu nedaleko Innsbrucka u bobu s hrvatskim oznakama definitivno nije bila ni pijana ni luda. Sedmorica "gladijatora", predvođeni motociklističkim asom Ivanom Šolom, spuštala su se prvi put u povijesti u vlastitom (čitaj: hrvatskom) bobu četverosjedu.
* Bob kao GTI
Jednom smo ustvrdili da Splitu nedostaje još samo Ćiro za kormilom Hajduka i bob staza na Marjanu pa da postane bez konkurencije najluđi sportski grad na svijetu. Ćiro (još) nije u Hajduku, ali bob staza više nije tako daleko... Za početak, u Innsbrucku su bila šestorica Splićana u dresu hrvatske bob reprezentacije - Ivan Šola, Igor Boraska, Boris Lovrić, Paolo Cicarelli, Giuliano Koludra i Niki Drpić - pojačani (doslovno) Imoćaninom (točnije: Kominjanom) Nikicom Antunovićem:
- Tako se posložilo, ne znači da je bob splitska privilegija - ustvrdio je poznati i priznati motociklistički as Šola, bruseći usput klizaljke na bobu prije prvog treninga četverosjeda.
Plava "beba" prvi je hrvatski bob četverosjed i dečki su ga dobili samo dan ranije:
- Bob smo kupili uz pomoć Hrvatskoga olimpijskog odbora, bez njega ne bi bilo ništa. Usput, što mislite, koliko vrijedi?
Bubnuli smo brojku i ostali otvorenih usta kad smo čuli odgovor:
- Četrdeset i tri tisuće maraka!
- Pa toliko stoji i novi Golf GTI - pripomenuo je naš fotić, dodajući da bi se u Golfu radije spustio niz stazu nego u bobu.
- Ali, caka je da ovaj bob nije prva liga, cijene se kreću i do osamdeset (!!!) tisuća maraka. Tu su još i klizaljke, komplet stoji osam tisuća maraka. A treba imati tri različita kompleta...
* Evo Boraske sa spizom!
Ne zovu to, dakle, bez veze ledenom formulom 1... Šola je ostavio bob dečkima i poveo nas na "turističko" razgledavanje staze:
- Vidite ovaj zavoj? E, tu smo se početkom godine okrenuli i odvozili ostatak staze naglavačke.
A zavoj je stvarno gadan! Recimo samo da se kasnije jedna austrijska posada upravo ondje prevrnula... Nimalo simpatičan prizor. Ironično, ali Šoli i društvu je možda upravo to izvrtanje donijelo toliko potrebnu medijsku pozornost, svi su se pitali tko su ti tipovi i željeli su doznati više o njima. Jer, Hrvatska i bob...
- Je, istina je, svi su se čudili, svima je to bilo nekako ludo. Bilo je i nama, ali smo znali što želimo. Ma, čovječe, pa to što smo mi do sada napravili, pa to je znanstvena fantastika - energično je tvrdio Šola, čitajući poruku s mobitela:
- A, to je Boraska, javlja da je stigao i donio spizu!
Brončani iz osmerca iz Sydneya Igor Boraska lik je čije je pojavljivanje u bobu najviše zaintrigiralo hrvatske sportoljupce. Pojavljivanje Večernjakovih novinara u Innsbrucku zaintrigiralo je, pak, Borasku, koji je odmah vašem reporteru uputio zanimljivo pitanje:
- Biste li se i vi spustili s nama?
Kroz glavu nam je prostrujalo što bi nam sve u tom slučaju nakon povratka kući izrekla supruga, ali smo hrabro potvrdili da bismo.
- U, izgleda da ste luđi nego što izgledate - uz smijeh je komentirao Igor.
* Pretplatnik je privremeno u teretani
Stvarno, što čovjek mora učiniti da uđe "u vidokrug" izbornika Šole (osim onog "pošten, iskren, odan...")?
- Kao prvo, mora biti vrhunski tjelesno pripremljen!
OK, otpadamo već na prvom uvjetu... Koliko su dečki fizički spremni, dokazuje podatak da su gotovo na svaki naš poziv u tri dana na pitanje "gdje ste" odgovarali s "na trčanju" ili "u teretani".
- Od kandidata tražim da bude spreman posvetiti se ovom sportu jer bob to zahtijeva. Vidite, svi ovi tipovi su sportaši - Drpić skakač u dalj, Boraska veslač, Lovrić i Koludra sprinteri, Cicarelli hrvač, Antunović se bavio veslanjem i tajlandskim boksom - i svi su oni u punom treningu. Bob, opet, traži svoje, od priprema nadalje...
Bob zahtijeva i dosta vremena. Potvrdio nam je to i Niki Drpić, koji se reprezentaciji pridružio zajedno s Giulianom Koludrom prije samo petnaestak dana. I već sjedi u četverosjedu!
* Neuspješna, ali krupna
- Mislio sam da ću doći na par dana, ni sam još ne vjerujem da sam "unutra" - priznaje Niki i dodaje:
- Osjećaj je super, ali me muče neke stvari. Ispitni rokovi, na primjer (Niki je student druge godine Fakulteta za tjelesnu kulturu, op. a.)! Nadam se da će profesori imati razumijevanja. Da, i roditelji...
U petak i subotu naši su se reprezentativci u četverosjedu spustili tri puta, sva tri bez prevrtanja. Vremena nisu bila sjajna, ali to je, zasad, u drugom planu.
- Treba ljudima objasniti da je već ovo što smo napravili velika stvar. Tu su reprezentacije koje se bobom bave gotovo stotinu godina, a onda dođu tamo neki Hrvati, spuste se desetak puta i već osvajaju bodove - kaže Šola.
Nastave li ovim ritmom, ni medalja nije daleko.
- Napišite - medalju osvajamo na Olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine - ispalio je Šola uz osmijeh i nastavio:
- Možda to sad izgleda smiješno, ali - zašto ne?! Smiješno je bilo još prošle godine pričati o nekakvoj hrvatskoj bob reprezentaciji, a vidite gdje smo došli. Za početak bi bilo super kvalificirati se na Igre u Salt Lake Cityju...
Istina, smijali su se svojevremeno i Jamajčanima, a zna se što je bilo poslije. Zna se i da se jamajčanske nacionalne boje često mogu vidjeti na Torcidinim transparentima...
- Vidjet ćete, neće proći dugo, a naši će navijači, između ostalih i Torcida, pratiti naše nastupe!
Uopće ne sumnjamo. Možda bi navijači krenuli već ovaj tjedan da znaju da trening-spustove obično otvaraju Ruskinje i Ukrajinke. U bobovima dvosjedima, naravno.
- Bila je tu i sestra Carla Lewisa - obavijestio nas je Drpić.
- Je li uspješna?
- Nije, al" je krupna, ima je sto kila! Ali ima ženska srce, izvrne se, pa odmah ponovo trči na start!
INNSBRUCK Krešimir ŠEGO i Željko GRGIĆ
