Najbogatije i najmoćnije klubove do prije dva desetljeća mučilo je putovati u Skandinaviju, Rusiju ili Ukrajinu, ali posljednjih godina takva putovanja odmah bi potpisali jer na sceni su se pojavili klubovi udaljeni tisućama kilometara. To predstavlja trošak i umara, a najčešća je pojava u Europskoj ligi.
Bolje rečeno, u kvalifikacijama za to natjecanje. Širenje natjecanja i promjene pravila donijele su svoje pa se može dogoditi svašta, pa i da jedan Kairat Almaty iz Kazahstana izbaci škotski Aberdeen, koji je prije toga izbacio Rijeku. I sad taj kazahstanski klub igra protiv Bordeauxa, što znači da UEFA bilježi rekord kad je u pitanju udaljenost između dvaju klubova u nekom od njenih natjecanja.
Točnije, Francuzi će prolaz u Europsku ligu tražiti na putovanju od 5947 kilometara! Jer, putuju u Aziju, klubu koji je prema rankingu tek 352. u Europi. No činjenicu da su toliko daleko jako dobro koriste pa svoje umorne protivnike znaju matirati. Tako su u prvom pretkolu Europske lige izbacili Crvenu Zvezdu (2:1, 2:0), zatim armenski Alashkert (3:0, 1:2) i iznenađujuće Aberdeen (2:1, 1:1).
Bili su tek treći u svom prvenstvu, prvak je bila Astana - poznatija po biciklističkoj momčadi - koja će za ulazak u Ligu prvaka igrati protiv ciparskog Apoela, a već su bili kobni za Maribor (0:1, 3:1) i finski HJK (4:3, 0:0). Aktobe je bio drugoplasirani klub i jedini su razočarali pa ispali od estonskog Nomme Kaljua (0:1, 0:0).
Razlog takvom procvatu nogometne igre u dalekim krajevima jesu ulaganja jednako tako egzotičnih investitora, koji sportske klubove gledaju kao igračku i dijele šakom i kapom. Problem je što im to jako brzo zna dosaditi pa se jednostavno pokupe i ostave sve u rasulu, što se događalo kod susjeda iz Uzbekistana i Turkmenistana. No oni ionako igraju azijske kupove, Europa nudi više, bolje, prestižnije. To je izazov.
Klubovima kao Bordeaux sasvim sigurno nije, zato se često neugodo iznenade. Uostalom, prisjetimo se Hajduka prošle sezone, kad su skoro tri tisuće kilometara putovali da bi igrali s kazahstanskim Šahtarom iz Karagandija. Zato, Bordeaux mora biti spreman ili ćemo svjedočiti novom rušenju rekorda.
Također, treba napomenuti i da je nekad pod Uefinom ingerencijom bio europsko-južnoamerički Kup (1960. - 2004.) pa su putovanja bila izrazito dugačka i to nije bilo ništa čudno, a najdulje zabilježeno jest 11,236 kilometara, kad je Celtic išao na sraz protiv argentinskog Racinga iz Avellaneda davne 1967. Izgubili su 1:2 i prosuli domaćih 1:0.
Najkraće pak putovanje jest ono između Milana i Intera jer dijele stadion. U Europi su se susreli dvaput, u sezoni 2002./2003. i dvije sezone poslije. U polufinalu i četvrtfinalu Lige prvaka, a oba puta Milan je prošao dalje.
Pod Uefom je i natjecanje u futsalu, a tamo se bilježi još dalje putovanje nego u "velikom" nogometu, ali jedan klub je isti - Kairat Almaty. Igralo se finale Lige prvaka u Lisabonu s Barcelonom i Kazahstanci su morali putovati 6911 kilometara da bi pobijedili 3:2 i ovog travnja osvojili natjecanje.
Ako se nastavi razvijati nogomet u tim udaljenim zemljama, američke profesionalne sportske lige i njihova putovanja mogla bi postati mačji kašalj za to što se događa u Europi. A tad bi se moglo i sve ozbiljnije razmišljati o nekoj globalnijoj Ligi prvaka. Ništa nije nemoguće...
>> Debakl Maribora: Oprostili se od Europe, a lani su igrali u skupini Lige prvaka...
>> Crvena zvezda se teško osramotila u prvom pretkolu Europske lige!
