Nakon (ne)prospavane noći, jutro poslije najveće prilike karijere, u zagrebačkoj zračnoj luci Stjepan Božić nam je priznao:
– Kada je liječnik odlučio prekinuti borbu protiv Sartisona protivio sam se tome jer mi vidno polje nije bilo zamućeno i suženo. No kada sam se poslije vidio u ogledalu, zaprepastio sam se. Da se borba nastavila, moglo je biti gadno. Da mi je ova oteklina pukla, mogao sam teško stradati.
Sirovo meso na oko
Možda bi mu se dogodilo isto što i Marijanu Benešu koji je jednako nastradao u borbi s Louisom Acariesom, bratom bivšeg Božićeva menadžera, da bi poslije još nekoliko borbi ostao bez oka. Srećom, ovo ipak nije takav slučaj pa će se Stjepan sada posvetiti uklanjanju hematoma koji mu je gotovo zatvorio oko.
– Boksači znaju na oteklinu stavljati komad sirovog mesa, no ja ću si staviti homeopatski gel arnica koji sam kupio u San Diegu.
U zagrebačkoj zračnoj luci, po povratku iz njemačkog Kiela, Stjepana je dočekala nekolicina prijatelja, ali i supruga Angelina. S njom je bio i sinom Dominik, kojeg, kao i jednogodišnjeg Mateja, nije vido dva mjeseca. Dječačić koji će tri godine napuniti u veljači odmah je primijetio da tata nešto skriva iza velikih sunčanih naočala koje u svojoj sportskoj torbi ima svaki boksač. Mali Dominik pitao je tatu:
– Zašto te boli oko?
Karijera pri kraju
Nakon što se konzultirao sa suprugom (šapnula mu je: "Rekla sam mu da si pao na stubama"), Stjepan je istu priču ispričao sinu.
– Zar si, tata, pao na oko? – sumnjičav je bio bistrooki malac koji već zna brojiti do 10 na nekoliko svjetskih jezika.
Nakon što je u borbi za svjetski naslov u supersrednjoj izgubio prekidom u petoj rundi, mnogi se pitaju je li to kraj Božićeve boksačke karijere.
– Ruku na srce, 35 mi je godina i lagao bih kada ne bih rekao da moja karijera ide svom kraju, no i nakon ovoga ostat ću među prvih sedam po WBA. Ako uistinu dobijem priliku za uzvrat, a to su mi obećali, trebao bih prije toga imati barem jedan revijalni meč – ističe Stjepan Božić.
Prije dva mjeseca Stjepan je u SAD otputovao namjeravajući pronaći bilo kakav posao. Kada je počeo raditi, boksao je za dušu tri puta tjedno. Stigla je ponuda koja se ne odbija – borba za svjetski naslov.
– Ovo s okom moglo se dogoditi i njemu. Da sam imao par mjeseci za pripreme, možda bih se i vratio s pojasom svjetskog prvaka. Bila bi to priča poput Goranova osvajanja Wimbledona. Sada pak razmišljam o tome da počnem raditi kao boksački trener rekreativaca u dvorani koju priprema moj brat Vlado u Španskom.
Svjestan da mu je liječnik prekidom spasio zdravlje Ma dajte molim vas zašto ljude plašite takvim naslovima i slikama? Mislio sam da se radi o posljedicama gripe. a ono čovjek otišao po batine, dobio ih i sad novianri oko togaa skaču kao da se nešto dogodilo što se nika dprije nije događalo.