Braća Sinković:

Kažemo si sve i svašta, ali za pet minuta se ljubimo

Braća Sinković
Privatni album
09.09.2015.
u 18:05

O roditeljima koji su ih poticali na sport, o tati Darku koji im je bio taksist kada su bili dječaci , o najvećim uspjesima, ali i o starijem bratu čijim su stopama krenuli na veslanje, govore braća s najvećim medaljaškim potencijalom u Hrvatskoj

Cugnemo si ono što nam paše, ne samo sljavljenički pjenušac. Veslački tulumi su odlični jer je veslanje sport u kojem se puno druži (na pitanje o slavljima nakon velikih pobjeda)

U hrvatskom je vrhunskom sportu bilo dosta uspješne braće, ali nitko nikad nije imao takav medaljaški potencijal kakav danas imaju veslačka braća Sinković. Stariji naraštaji pamte nogometaše Zlatka i Željka Čajkovskog, nešto mlađi Zlatka i Zorana Vujovića, košarkaškim parketima zajedno su žarili i palili Dražen i Aleksandar Petrović, na hrvačkim strunjačama medalje osvajaju Neven i Nenad Žugaj, no nitko od njih nema toliko zajedničkih medalja koliko ih već sada imaju Valent (27) i Martin (26) Sinković, jednostavni dečki odrasli u zagrebačkom prigradskom naselju Botincu.

Na trening s četiri godine

A Sinkovići, koji su tek zakoračili u najzrelije veslačke godine (od 25 do 33), već sada su četverostruki svjetski prvaci. Dva zlata imaju kao članovi četverca na pariće, a dva u dvojcu na pariće. Osim toga, tu su i olimpijsko srebro, europsko zlato, niz pobjeda na regatama Svjetskog kupa...

Novinare osvaja njihova jednostavnost i skromnost, što zacijelo potječe iz obiteljskog odgoja. A mama Zdravka, službenica u gradskoj upravi, i tata Darko, kuhar koji radi kao taksist, nikad nisu djecu gurali u komercijalne sportove. Jer da su tako razmišljali nikad ih ne bi prepustili veslanju, jednom od najtežih olimpijskih sportova, već bi ih gurali u nogomet (kojim se jedno vrijeme bavio Valent) ili možda u tenis.

– Roditelji su nas usmjeravali u sport od malih nogu, pa se sjećam da sam s četiri godine počeo trenirati gimnastiku, no poslije toga su nam prepuštali da biramo sami. Doduše, jedina sugestija koje se sjećam bila je kada mi je, nakon jedne ozljede na nogometu, otac savjetovao da se prihvatim veslanja, jer su se time već bavila obojica braće. U to vrijeme tata je bio i naš taksist jer nas je vozio u školu i na treninge – prisjeća se Valent.

S obzirom na njihovu motoričnost i koordiniranost, a ponajprije i na radnu etiku, dečki bi zacijelo uspjeli i u nečemu drugome. Uostalom, Sinkovići imaju takav aerobni kapacitet (a to je dobrim dijelom i urođeno) kakvog bi poželjele i legende drugih sportova izdržljivosti, o čemu nam je pričao i njihov trener Nikola Bralić, čovjek iznimno zaslužan za sve njihove medalje.

A za to što Hrvatska ima dvostruke svjetske prvake u dvojcu na pariće dijelom je zaslužan i njihov stariji brat Matija (28), koji se veslanjem odavno ne bavi. Tih početaka prisjetio se Valent.

– On je vidio veslanje na televiziji i otišao trenirati, a mi smo otišli za njim. No on je već za dvije godine prestao trenirati, a mi smo se zarazili. Mi se znamo šaliti da je Matija vidio da ćemo mi biti jako dobri pa je rekao da je on svoj posao obavio i otišao. Nakon što smo osvojili prvo svjetsko zlato, lani u Amsterdamu, Matija je produžio u London gdje radi kao konobar, no to ga nije spriječilo da nas dođe bodriti u Francusku.

Martin nam je pak objašnjavao koje su to prednosti kada su u čamcu braća.

– Velika je to prednost jer se znamo dugo i neke si stvari možemo kazati bez ljutnje druge strane. Zapravo, kažemo si sve i svašta, ali pošto smo braća znamo da će onaj drugi prijeći preko toga. Ispušemo se jedan na drugoga i za pet minuta se grlimo i ljubimo. Kad smo bili klinci, znali smo se potući zbog banalnih razloga, no posljednjih sedam-osam godina to više ne radimo. Uvijek ste tolerantniji prema bratu nego prema nekom drugom i to je velika stvar.

Osim što je Martin oženjen (Sinjankom Manuelom), a Valent trenutačno samac, kojem je gradonačelnik Bandić obećao da će mu biti vjenčani kum, među njima ima još razlika.

– Rekao bih da smo vrlo različiti. Izvan veslanja, Martin je temperamentniji. Mene ne može ništa naljutiti tako da poludim, a u čamcu je obratno. U čamcu se ja više naljutim kada ne ide, brže to pokazujem, a Martin je smireniji.

Kada je pak proslava uspjeha u pitanju, obojica si dopuste iskorak iz režima koji se zove sportskim. Premda treneru Braliću to baš i nije drago čuti, jer svaki tulum vrati sportaša koji dan unazad, i on je svjestan da se dečki moraju katkad i opustiti.

– I vrhunski sportaši moraju imati ispušne ventile jer ne mogu 365 dana živjeti asketski. Na svu sreću, i trener to shvaća i ne zabranjuje nam ništa jer zna da smo odgovorni prema sebi – kaže Martin.

Osim pića pobjednika kao što je pjenušac, što se još pije na veslačkim feštama?

– Cugnemo si ono što nam paše, ne samo slavljenički pjenušac. Veslački tulumi su odlični jer je veslanje sport u kojem se puno druži, čak i s najvećim konkurentima – objašnjava Valent.

Zahvaljujući svom sve većem marketinškom potencijalu, koji uvelike razvija i agencija PRiredba, tata Sinković više ne mora voziti sinove jer oni sada imaju Citroënove sponzorske automobile.

Dečki su brend u svijetu

– Oni su vrlo uspješni sportaši, a mi radimo na tome da budu i vrlo prepoznatljivi, da se zanimanje za njih ne svodi na jedan doček nakon osvajanja medalje. Zanimljivo je da su dečki veći brend globalno nego kod kuće i nevjerojatno je zanimanje inozemnih medija za njih kada dođu na velika natjecanja. U razvijenim zemljama veslanje je luksuzan sport, za ljude sa stilom i statusom, a kod nas ako želimo da ispliva iz mora sličnih treba biti sveopće prihvaćen – objašnjava Ranko Vučinić, stariji savjetnik iz PRiredbe.

Tata i mama Sinković dečke više ne moraju financijski pomagati, što se zna dogoditi mnogim sportašima amaterima, jer uz stipendije imaju i osobnog sponzora Red Bull.

– Red Bull kao kompanija podržava ekstremne sportove, a veslanje je ekstremno po naporu na treninzima i na natjecanjima. Red Bullovo sponzorstvo je za nas veliko financijsko olakšanje i puno nam znači, a to što nas sponzorira tako velika kompanija je i velika potvrda naše vrijednosti – kazuje Martin.

Jedini veslači u Hrvatskoj koji su prije braće Sinković imali privatne sponzore bili su braća Skelin. Na to nas je upozorio Valent:

– Oni su imali svoju agenticu koja se bavila tim stvarima. Otkako radimo s PR agencijom imamo puno veći publicitet nego prije dok smo bili u četvercu, a riječ je o jednako uspješnim posadama.

Slutimo da će ova "skraćena" posada biti još uspješnija i da će menadžer Red Bulla koji je odlučio potpisati s njima ugovor umjesto "Red Bull daje ti krila" uskoro klicati "Braća Sinković daju mi krila".

>> Braća Sinković obranila titulu, ponovno su prvaci svijeta!

Komentara 1

LA
LANA555
18:44 09.09.2015.

Ja nisam takva.Neki puta mi je jezik brz od mozga.Al ne ljubim se odmah zbog toga.Radije se ispricam.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije