Sat je vremena nedostajalo da subota zamijeni nedjelju. Stotine su stajale ispred hotela Inter-Continental u Ženevi. I čekale. U rukama lopte, dolazak čarobnjaka bio je najavljen za 23 sata, minute su prolazile. Masa se polako počela živcirati. Nije ih bilo... Djeca su vidjela na teletekstu da Ronaldinho i ostali dolaze. Ali, ne mogu više čekati, prekasno je kazivala je majka koja je sinove dovela da vide Brazil. I nisu uspjeli. Jer, igrači Brazila u hotel su ušli kroz garažu. Naravno, Inter-Continental bio je brižno čuvan. U njega su mogli samo brazilski novinari.
Mi smo ih Hrvatske obratili smo se grdosiji od dva metra. Dobra večer, dobro došli, izvolite odgovorio je na tvrdome hrvatskom. Vidio je začuđeni pogled i na engleskome objasnio: Radio sam u Ujedinjenim narodima pa znam nekoliko riječi. Dakle, vrzmanje po hotelu, ali ništa od Brazilaca. Dvometrašu smo bili simpatični.
Neće se spuštati. Zaključali su se u sobe i već spavaju izvijestio nas je nešto prije jedan. Masa je i dalje stajala ispred hotela. Odjednom trk. Neka glava provirila je kroz prozor na desetom katu hotela. U hipu su se vratovi istezali. Ronaldinho, Ronaldo! uzvikivali su nadajući se da je baš to glava koju žele vidjeti.
Nedjeljno jutro ponudilo je gotovo istu priču. Deseci obožavatelja u žutome, pogled pun iščekivanja. A kada se spustio Roberto Carlos počela je trka po hotelu. Unutra su bili oni koji imaju vezu. Minuta je bila dovoljna da ga "pojedu". Vjerojatno će u Chelseu, javio je to prijatelju u Brazil. Zanimljivo je to, prije tri godine Jose Mourinho za njega je kazao da je "parking boy". A danas ga želi. Možda i zbog toga što Mourinhov menadžer ima Robertovu punomoć za posao s Chelseom ispričao nam je brazilski kolega. I dodao zanimljiv detalj:
Našu reprezentaciju prate kamere na svim zajedničkom događajima. Po cijeli dan snimaju, to je nekakav dokumentarac, a više sliči reality showu. Ne znam koliko su platili, milijun ili više nečega i kada će biti objavljeno. Ali, ako opet postanemo svjetski prvaci, bit će to odmah emitirano kazao je Brazilac.
Jairo snima Hrvatsku
Novi Zeland prije utakmice nije se ni spominjao, on ionako ima status topovske hrane. Hrvatska je s nešto boljim statusom. Recimo, Brazil čak ima čovjeka koji snima naše, zove se Jairo. Ali, ne spominju nas previše. Samo nas Brazil zanima, i sve u vezi s našim igračima. Gdje izlaze, što rade... kazao je kolega. Oko reprezentacije Brazila svakodnevno se mota 300-tinjak brazilskih novinara. A u kampu u Weggisu ukupno je bilo akreditirano 750 novinara. (om)
