Nije li ipak žalosno za jedan klub koji drži do sebe da jedna istinska Hajdukova legenda, čovjek s više od 300 nastupa u deset godina (1967.-1977.), danas u širokom luku zaobilazi Poljud?
Ako velikan poput Ivana Buljana (67), pa i cijeli niz bivših igrača, više nema potrebu doći na Hajdukovu utakmicu, a nikome u klubu to ne zvoni na uzbunu, onda taj klub ima ozbiljan problem. I sve to baca drukčije svjetlo na Hajduk kao narodni klub, opijum za mase...
Naslov iz 1971. najdraži
– Na Hajdukove utakmice ne idem godinama, ne sjećam se kada sam posljednji put uopće bio na Poljudu – počeo je svoju ispovijed Ivan Buljan, inače predsjednik Hajdukovih veterana.
Koji su razlozi?
– Zimi mi je hladno, a u proljeće i ljeto ne stignem... – uzvraća Buljan neuvjerljivo i onda ipak prelazi na stvar:
– Kada sam išao na utakmice, nisam tip koji će skakati kad Hajduk postigne gol, nego mirno sjedim pa je to znalo izazvati komentare tipa: “Vidi ga, uopće se ne veseli”. A kad primimo gol, a ja ne širim ruke i ne pokazujem emocije, onda znaju reći: “Vidi ga, gušta kako gubimo...”. No, nije samo to. U posljednje vrijeme razočaran sam odnosom kluba prema veteranima. Jednostavno, dio udruge Naš Hajduk i dio Torcide ima izrazito negativan stav prema nama, sotoniziraju nas, nazivaju pijancima i grebatorima, a mi preko takvih uvreda ne možemo prijeći – kaže Buljan.
Imali smo jedan sastanak s presjednikom Kosom, na kojemu se on pojavio s odvjetnikom i glasnogovornikom, i na kojemu nismo postigli dogovor o suradnji. Naime, oni su željeli mijenjati neke točke našega Statuta, na što mi nismo pristali, pa su razgovori prekinuti. U politiku kluba nećemo se miješati i do daljnjega ostajemo izvan kluba.
Buljan će reći kako se tanašna nit suradnje Hajduka i njegovih veterana ogleda samo u klupskoj pomoći veteranima u dresovima i sportskoj opremi u kojima legende nastupaju u humanitarnim utakmicama i revijalnim gostovanjima širom Hrvatske.
– Rado se odazivamo pozivima iz svih dijelova Hrvatske, gdje nas ljudi još uvijek cijene i drže do nas, sigurno više nego u Splitu. Primjerice, na mini turneji po Hrvatskom zagorju bili smo divno primljeni.
Je li Hajduk u svom sportskom rezultatu? Čini se kako je Poljud zahvatila euforija nakon nekoliko uzastopnih pobjeda?
– Što se tiče poslovnih rezultata, oni će se tek vidjeti. A sportski rezultat je izgledno treće mjesto u domaćem prvenstvu, što je za trofejni klub, takve tradicije i takvih navijača, ipak neuspjeh. I žalosno je da se mi danas veselimo trećemu mjestu, za mene bi Hajduk trebao biti treći i s juniorima - nastavlja Buljan.
Slavio protiv Hajduka
Bez obzira na trenutačni odnos s klubom, teško vam pada činjenica kako Hajduk opet ostaje bez trofeja?
– Uvijek ću imati emociju prema Hajduku, za kojim sam još kao dijete bio – lud! Ja sam u kolovozu 1967. godine skupljao sličice tadašnjih Hajdukovih zvijezda, Holcera, Hlevnjaka, Nadoveze..., a u studenome iste godine, kao 18-godišnjak, postao sam njihov suigrač. Možete si zamisliti kakav je to bio doživljaj za mladoga igrača zaljubljenog u Hajduk! – dodaje Buljan.
U Hajduku ste kao igrač proveli cijelo desetljeće, osvojili brojne trofeje. Koji vam je bio najdraži?
– Naslov iz 1971., nakon 16 gladnih godina, zauzima posebno mjesto u mom srcu. Naime, upravo sam ja bio strijelac pogotka kojim je osigurana titula. Gubili smo od Partizana u Beogradu 0:3, pa okrenuli na 4:3! Kada smo sletjeli u Split, od aerodroma do Rive vozili su nas brodom, a na Rivi nam je pedeset tisuća navijača priredilo spektakularan, nezaboravan doček. To je jedna od mojih najljepših uspomena iz Hajduka. Osam godina kasnije, kao igrač Hamburgera, bili ste u Splitu pod strahovitim pritiskom. Igrali ste protiv svoga kluba u četvrtfinalu Kupa prvaka.
– Da, tada sam nastupio samo u Splitu, ne i u Hamburgu. Kada sam istrčao na Poljud u dresu HSV-a, pedeset tisuća ljudi klicalo mi je ‘Iko, Iko!’, što je neopisiv osjećaj. I ja sam tu utakmicu odigrao kao u transu, gotovo nesvjestan što se sve događa oko mene. Kao posljednji igrač obrane HSV-a, na njoj nisam napravio niti jedan jedini prekršaj. A kad su moji zabili gol, po inerciji sam ga proslavio, što se mnogima vjerojatno nije svidjelo.
