Godinama je Milan Rapaić bio daleko od medija. Kada bismo ga zamolili za intervju, uvijek bi u svom stilu odgovorio: “A što ću ti ja, dragi, neka drugi govore...” Nakon dugo godina bivši proslavljeni hrvatski reprezentativac odlučio je ekskluzivno govoriti za Večernji list. Svi koji poznaju Mikija, teško da će se sjetiti simpatičnijeg i skromnijeg igrača.
Od navijača Hajduka pa do hrvatske reprezentacije. Javio nam se u šetnji gradom. Njegov standardni ritual uz kavicu. Splićani su s posebnim guštom proslavljali Svetog Duju. Dijelom i zbog Hajduka koji zadnjih nekoliko kola izgleda kako godinama nije...
– Je, Hajduk je igrao jako dobro protiv Osijeka. Ali, imamo sto bodova manje od ostalih. Ako je to uspjeh, onda sam ja Petar Pan. Pa koga to može zadovoljiti? Ako to njih zadovoljava... Ma, to je sve smiješno – počeo je Miki iskreno, s puno emocija... Baš u skladu s onim kako ga poznajem.
Pokušali smo o dobroj formi Hajduka, nizu pobjeda, boljoj igri u zadnjih nekoliko kola...
– Smiješno mi je to. Oni govore o trećem, četvrtom mjestu Hajduka. Mi ispadamo iz Europe 10 do 15 godina, nigdje nas nema. Kako je to dobro?! – čudi se Rapaić.
Španjolac Joan Carrillo ipak je, čini se, donio neke dobre stvari?
– To je dobar trener i smatram da bi ga trebali zadržati. Iako, meni je i Burić bio dobar pa su ga smijenili. To mi nije bilo jasno.
Uskoro odlazim iz Hrvatske
Dobro, ima li ovaj Hajduk dobar kurs?
– Hajduk je daleko od pravog kursa, još uvijek pluta na pučini.
Zašto?
– Ne znam zašto. Rezultata nema, a nitko ne snosi odgovornost za sve što je učinjeno, odnosno nije učinjeno svih ovih godina. I ne polaže račune. Ja to ne razumijem. Ovo je cirkus, cijeli nam je nogomet cirkus – kaže Rapaić.
Pa dobro, sada sve izgleda malo bolje. Liga je opet zanimljivija.
– Liga je zanimljivija zato što je Rijeka našla pravi put. Ima gazdu, ciljeve... Nakon dvije-tri godine posložene situacije bore se za naslov. Tako se to radi. Uložili su sredstva koja su se opravdala. To je jedini pravi smjer. Osijek je također na pravom putu. Vidite da bez gazde nema ništa. Oni u Hajduku misle drukčije, ja im želim sve najbolje – sipao je gorčinu Miki.
Kazao je da se samo vidi u nogometu. Očito ne u hrvatskom. Poraz je to za sve koji u našem nogometu, Hajduku, u bilo kakvom svojstvu, nisu znali, ni htjeli, naći mjesta za čovjeka kakav je Miki...
– Ma kakav hrvatski nogomet. Uskoro odlazim iz Hrvatske.
Kakav je angažman u pitanju? Turska možda?
– Pratim zbivanja u Turskoj – smije se Miki.
– Vi ćete prvi znati o kakvom je angažmanu riječ – dometnuo je.
Može li Rijeka izdržati u borbi za naslov prvaka?
– Mislim da može. Iako je očito da se u njih također uvukao nekakav strah od osvajanja prvenstva. Imali su već dvije-tri meč lopte. Ako sada ne osvoje naslov, ne znam hoće li ikada više.
Smirili smo Mikija “laganijim” temama. Onim o kvaliteti naše reprezentacije. Koja mu je prva asocijacija kada pomisli na ovu nacionalnu vrstu?
– Najbolji vezni red na svijetu. Uh, kako smo snažni, moćni...
Koji je igrač po njegovu guštu?
– Ne bih nikoga izdvajao, nema potrebe kad su svi čudo svjetsko. Vrh svijeta. Ne znam odakle nam toliko kvalitetni igrači. To je fenomen.
Čuje se Miki s bivšim suigračima. S posebnom emocijom promišlja o svom dobu u nacionalnoj vrsti. I onda se opet, posebnim mentalnim diskursom, samo njemu svojstvenim, brzo vrati.
– Kakve mi talente imamo. Ali to se u Hrvatskoj zadnje prepoznaje. Tek kada odu vani, onda ih priznaju. Kod nas su neki čudni ljudi. Odlučuje se po čudnom kriteriju u našem nogometu i svi tjeraju neke svoje osobne interese. Narod ne vidi te igrače kad bi ih trebao vidjeti – ističe Rapaić.
Njegova priča uvijek je bila iskrena, dječačka. Pomalo naivna. Ali to je on. Nikada nije ni znao drukčije. Zbog toga i jest Miki Veliki.
“Ajmo malo o Ligi prvaka” – ponudio sam mu.
– To je ono o čemu želim razgovarati, razmišljati i čemu težim. Pustimo mi ove... Do sada mi je Monaco bio nekako najdraži. Oni su me dugo oduševljavali. Prije sam uživao i u igri dortmundske Borussije. Ali sada gledam Juventus, posebno ovih zadnjih nekoliko utakmica. Pa to je taktičko savršenstvo. Mislim da će oni i osvojiti Ligu prvaka. Nekako su mi najkompaktniji.
A Barcelona, Messi...?
– Ma je, dragi... Barcelona je izvanredna. Ali vidiš kako protiv ovog Juventusa nije mogla ništa. Nije to ona Barcelona od prije nekoliko godina. Imam dojam da su pali. Ta lopta teže dolazi do Messija, Neymara i Suareza. Kada je tu bio Xavi, Iniesta u jačoj snazi, Puyol nazad... To je tada bilo puno bolje. Sada “puštaju” na puno mjesta. Naravno, nema smisla više raspravljati o tome kakav je Messi igrač. Sve je već sto puta potvrdio.
Posebna tema bio je sin Boris koji igra u drugoj momčadi Hajduka. Kako je zadovoljan njegovim igračkim razvojem? – bilo je naše pitanje. No, Rapaić je opet raspalio iz svih oružja.
Miki: Može ih biti sramota!
– Ovdje su me toliko opstruirali da je to sramotno. Ništa ne razumijem više. Može ih biti sramota. Svi kažu da je talentiran. Uostalom, debitirao je i za Inter iz Milana, a ovdje nije dobar ni za prvu ni za drugu momčad. Pa tko je tu lud!? Sramota! Smiješno je da mi rade to u klubu za koji sam živio. Svi govore da je dobar, a on ne igra, a sad su mu ponudili profesionalni ugovor. Ne mogu vam opisati kakvo mi je to razočaranje. Ali ima klubova za njega, ne brinem se ja. Dug je život. Možda je dobro da i on osjeti kako je nogometni put težak. I moj je put bio težak, ali njegov je očito začinjen s neke treće strane. Tko mu to ne dopušta da igra? – ogorčen je Rapaić i nastavlja:
– Ni u najcrnjim snovima nisam mogao pomisliti da ću to doživjeti u svom klubu. Dno dna. Ali sve će vrijeme pokazati. Ovo što su meni i njemu loše napravili, to su loše učinili klubu. Daleko će doći klub s takvim vizijama i interesima. Ma nije problem Rapaić. Jer, da je tu jedan gazda, bio bi i jedan jedini kriterij. A taj je jesi li igrač ili nisi... Sve drugo su priče. Pa nije Miki odveo sina. Boris je išao na plaćenu posudbu u Inter godinu i pol – tvrdi Rapaić.
Posebno je naglasio jednu stvar.
– Jedino dobro što Hajduk ima je Torcida, ništa više... Oni su jedina konstanta. Žao mi je, izbrisali smo prošlost, sadašnjost nam je jadna, a budućnost nije baš svijetla – zaključio je Rapaić.
Bravo Miki, sve vise i vise ljudi se usuđuje reci istinu za Hajduka, a istina je da je bas ta Torcida sa kodeksima i udrugama "Nas Hajduk" dovela Hajduk u ovo stanje beznađa i bezvlasnistva koliko god su zeljeli dobro Hajduku, ubili ga od prevelike ljubavi i prebacivanja krivnje na Hns i Mamica, jer nisu imali hrabrosti rijesiti vlastite probleme, a oprosteni im svi dugovi i jos dibili 50 mil. kn od dionica i drzave.