Dvoboj koji bi se ovog ljeta igrao u sklopu proslave 100. rođendana Hajduka izazvat će velike emocije. Naime, prije 30 godina, u ožujku 1980., HSV, koji je tada trenirao Branko Zebec i u kojemu je igrao Ivan Buljan (uz Magatha, Keegana, Kaltza, Hrubescha...), u Poljudu je u četvrtfinalu Lige prvaka izgubio od Hajduka s 2:3, ali je zbog više pogodaka u gostima (u prvoj utakmici bilo je 1:0 za HSV) otišao dalje. Kasnije je HSV pomeo Real s 5:1, a u finalu izgubio od Nottingham Foresta.
Nema sumnje da će ta utakmica izazvati brojne emocije. Hajdukov kapetan bio je tada Ivica Šurjak, a igrali su još Primorac, Krstičević, Zlatko i Zoran Vujović, Gudelj, Mužinić..., a trener je bio veliki Tomislav Ivić.
Gdje bi nam bio kraj...
– Bila je to najtužnija pobjeda u mojoj karijeri, tih 3:2 dugo me proganjalo u snovima. Igrali smo odlično, u Hamburgu smo primili gol nakon prekršaja na, tada mladom, vrataru Pudaru. Puno nas je nesreće pratilo u tim utakmicama. A u Poljudu je bila veličanstvena atmosfera, jurišali smo, nadigrali HSV. Tko zna gdje bi nam bio kraj da smo tada prošli – prisjeća se Šurjak.
Bio sam tada osnovac, klinac sa sjevera. Tri dana škola je bila "out", na stadion smo ušli noseći u rukama mrtvački sanduk na kojem je pisalo HSV - Buljan - Zebec. Pola sata prije početka milicija nam je oduzela taj sanduk...
– Sjećam se toga, primijetio sam ga na zagrijavanju. Bio sam uzbuđen, to mi je bila najteža utakmica u karijeri – sjeća se Buljan.
Ikin dodatni inat
U prvoj utakmici nije igrao, prebolio je hepatitis, i onda se našao u grotlu svog Poljuda.
– Igrao sam u toj utakmici najprofesionalnije što sam mogao. Bilo je nekih koji su mi zamjerili angažman zaboravljajući da sam profesionalac. A dodatni inat u meni stvorili su ljudi iz Hajduka koji su uoči utakmice govorili da će preko mene doći do pobjede. Igrao sam libera, nepoznat je detalj da u toj utakmici nisam napravio nijedan prekršaj. A Hajduk je trebao ići dalje, mi smo bili u lošoj formi – rekao je Buljan.
