Bio je to skandalozan istup Ante Čačića, koji ne vidi ni trunke svoje krivnje u ispadanju Hrvatske, a za sve loše u reprezentaciji optužio je medijsku scenu, izbornike foteljaše, orepiće i ostojiće... Naizgled mirnog Čačića iz takta je izbacilo pitanje bi li napravio nešto drugo da ponovno priprema utakmicu protiv Portugala, je li Hrvatska bila previše “ziheraški” postavljena i što kaže na otrovne strelice iz domovine koje su odapete prema njemu.
Gdje je to bio Ronaldo
– Glupo mi je odgovarati na ta stupidna pitanja, ali nema glupih pitanje nego glupih odgovora. Ako sam nakon utakmice protiv Španjolske bio doktor, sada sam emeritus. Do naše utakmice Portugal je imao 25 udaraca prema golu, posjed lopte 60:40, a protiv nas su imali pet udaraca i posjed je bio na našoj strani – objašnjavao je Čačić ne želeći reći da je Portugal taj učinak imao protiv Islanda, Mađarske i Austrije, koje su reprezentacije druge klase u odnosu na Hrvatsku.
– Sjeća li se netko da je Ronaldo imao jedan udarac prema golu. A protiv nas je bilo tako – nastavio je Čačić.
Jedini sitni problemčić je to što je taj udarac završio golom koji nas je poslao kući, a Portugal odveo u slavlje. Objašnjenja koja je Čačić dao zbog čega je radio kasne zamjene spadaju u red “dokonih penzionera”.
– Možda uopće nisam trebao mijenjati, možda je ulazak Pjace bio signal da idemo po gol, pa smo ga primili. Imali smo utakmicu pod kontrolom, neutralizirali smo njihova najboljeg igrača, imali prigode – nabrajao je Čačić.
Znači, ni dan poslije nije shvatio koliko ga je taktički nadmudrio Fernando Santos, koji je ostavio samog Ronalda, praktički ga žrtvovao, a “stisnuo” Modrića i Rakitića i na taj način otupio i Perišića. Čačić nije to uopće vidio, kako drukčije objasniti da ništa nije napravio. Igrao je utakmicu na “nulu”, imao nadu da ćemo zabiti nekako i to je sve. Hvalili smo ga za atmosferu u reprezentaciji, što je i točno, ali kada je došao bitan trenutak, Čačić je ostao bez ideje, bez reakcije. On to nema, to je jasno... Pa, jednom mu se, dok je bio trener Dinama, Zdravko Mamić, dok je gubio protiv Zadra, spustio na teren i davao igračima upute. Možda je Zdravko nešto dovikivao i u Lensu, ali na stadionu je bilo četrdesetak tisuća navijača pa ga nije čuo.
Onda je Čačić “udario” jedan politički govor, takve uvijek daju gubitnici.
Mi smo pobijedili huligane
– Ponosan sam na momčad, na to kako je izgledala Hrvatska, vi ste podrivali atmosferu, a mene pogotovo. Ova je momčad, na čelu sa mnom, pobjednik. Zbog toga se naše zajedništvo prenijelo na cijelu Hrvatsku. Mi smo pobijedili huligane, a ne orepići i ostojići, a ne vi koji ste podrivali cijelo vrijeme. Vama, čini se, treba izbornik od dva milijuna eura po sezoni. Oduzeti su nam bodovi, igrali smo pred praznim tribinama, recite mi tko je Hrvatsku nadigrao. Tjerate Mandžukića od jedanaestog mjeseca iz momčadi, Kalinić je u cijeloj godini dao jedan gol (netočno, dao je dva, nap.a.)... Da, čekao sam Mandžukića, ponekad se napadači moraju čekati... Ili Srna. Tjerali ste ga, a sad pitate hoće li ostati – podignuo je Čačić glas.
Njegov obračun s “vješticama” bio je žučljiv, nepotreban, neprobavljiv... Do njega ne može doprijeti ništa osim da je bio nepogrešiv, bahat je poput onih koji su ga postavili. Je li moguće da ne shvaća da je u rukama imao svemirski brod, jednu od najboljih reprezentacija u Europi i da ništa, osim dojma, nije ostalo iza njega. Ipak, odaslao je jednu dobru vijest.
– Imam obvezu od ljudi koji su me postavili staviti se na raspolaganje pa neka razmotre jesam li sposoban voditi ovu reprezentaciju – rekao je Čačić.
Loša stvar je što će o tome odlučivati Zdravko Mamić, koji ga je postavio.
Na kraju je zaplakao, kao da svi mi ne plačemo zbog Hrvatske.
– Pamtit ću suze, pogled prema domovini, svi su bili uz nas, zato smo pobjednici. Idemo kući s ponosom, štitili smo boje naše domovine. Toliko smo ljudi usrećili da vi to ne možete slutiti – zaključio je Čačić.
I to nakon osmine finala...
čačić motivirao je ekipu da igra tako kakvu je čekamo od 98.šta si ti napravio kvazi-novinaru za bolju hrvatsku???