Nakon što su torpedirani u Kaunasu, košarkaši Cedevite danas će se suočiti s vjerojatno najvećim suparnikom za osvajanje naslova u regionalnoj ligi. Ni da je u najboljoj formi i nakon najvećih pobjeda, ne bi bilo neobično da Cedevita izgubi od Crvene zvezde, no dogodi li se to danas, bio bi to treći uzastopni poraz Zagrepčana. Bi li novi minus značio i krizu momčadi?, pitamo glavnog stratega Božu Maljkovića.
- Do krize može doći uvijek, pa tako i nakon tri poraza u nizu. Kriza je kada uprave počinju sumnjati u trenera, a igrači gube međusobno povjerenje. Zato ću sve učiniti da Cedevita pobijedi u toj utakmici.
Stalo je Maljkoviću da pobijedi i zbog toga što nastupa protiv kluba u kojem je učio zanat uz Ranka Žeravicu.
- Premda među zvezdašima imam puno prijatelja, a čak me i njihov gazda Čović pitao za mišljenje uoči spajanja FMP-a i Zvezde, ipak nemam tako emotivan odnos prema klubu da ga ne bih htio pobijediti. Htio sam pobijediti i Split, ali nismo igrali dobro.
Premda je u klubu s Malog Kalemegdana proveo šest godina, nikad nije dobio priliku da bude prvi trener.
- Bio sam tri godine šef pogona mlađih uzrasta i tri godine pomoćnik Žeravici i te 1986. upravo se Žeravica zalagao da ga na naslijedim. No, Đurović je tada osvojio naslov sa Zadrom pa su neki drugi ljudi odlučili da on bude trener Zvezde. Mene su svi hvalili, a ostao sam na livadi.
Srećom, Jugoplastika je tada tražila trenera i pozvala ga.
- Nemalo razočaran razvojem situacije, otišao sam k rodbini u Bački Brestovac, mjesto kolonizirano mojim Ličanima, gdje su me Splićani zvali u lokalnu poljoprivrednu zadrugu.
Ono što je uslijedilo danas je legenda. Hoće li i Cedevitu odvesti na višu razinu ovisit će i o tome kako će kontrolirati igrače. A zasad ih ne kažnjava zbog loše obrane, što je nekad činio.
- Kada bih to radio, onda bih neke morao vaditi stotinu puta. Još je rano za kažnjavanje, nitko od momčadi još ne igra vrhunski. No, zabrinjava me što olako gubimo lopte. Gotovo 30 posto utakmica ovisi o jednoj-dvije lopte, a moji igrači kao da još ne shvaćaju koliko vrijedi jedna lopta. Sjetite se, kada je moja Jugoplastika povela sa pet koševa, suparnici su mogli ići kući.
