Dok zemlja stenje pod krizom i neke tvrtke ne kriju od radnika da neće imati za plaće u sljedećoj godini, dok većina prvoligaša duguje silan novac igračima, Zdravko Mamić otvoreno se hvali:
"U našem klubu 200 ljudi prima plaću. U godini recesije povisio sam plaću zaposlenicima dva puta. Svi su dobili božićnice od 1700 kuna."
Za pohvalu je što je Mamić zbrinuo toliko ljudi, no pitanje je kako je to uspio kao šef (točnije izvršni dopredsjednik) neprofitabilne udruge građana. Od prodaje ulaznica? S time bi teško pokrio i oružara.
Prema Maksimiru ljubomorno gledaju s tornja, predsjednik Cibone Ivo Jelušić javno se pita:
"Kako Dinamo može dobiti četiri puta više novca od Cibone? Ah da, zna se koja dvojica raspoređuju novac."
No, Dinamo ipak ne može biti kriv Ciboni za višegodišnju krivu politiku i promašaje koji su sada došli na naplatu.
Miličević je napravio čitavo brdo pizdarija u 20 godina na čelu Cibone, ali zapravo mu treba skinuti kapu kako je svake sezone uspio nabavit lovu pored ova dva lopova. Bandića treba išamarat i objesit za jaja na glavnom gradskom trgu da cijeli svijet vidi kako se treba postupati s bandom korumpiranom. Nevjerojatno je u bilo kojem smislu da Dinamo dobiva ma i dva puta više novca od Cibone, a kamoli četiri puta. Cibona je za Dinamo druga galaksija, po ugledu, rejtingu i svemu drugom po čemu se radi bilo kakav ranking. Ali, na kraju, Cibona nije ispolitiziran klub poput Dinama da političarima donosi glasačku moć.