Otkako je stupio na dužnost savjetnika uprave kluba za sportsku politiku, što je po opisu poslova mjesto sportskog direktora, Dalibor Bagarić (43) nije davao intervju. Premda ga ne možete ne primijetiti zbog njegove stature (216 cm), držao se cijelo vrijeme po strani. A s obzirom na to da se u Cibonu vratio u nemilom trenutku, u danima klupskog hoda po rubu financijske provalije, poznanici ga znaju priupitati što mu je to trebalo.
– Ja sam dijete Cibone, volim taj klub. Ovo su Cibonini najteži dani i bila bi velika šteta za hrvatsku košarku da taj klub nestane. Prije ovoga sam tri godine isti posao radio u KK Teodo iz Tivta koji je bio u sličnoj situaciji, samo što je to manji klub od Cibone. Predsjednik Ivan Peković riješio je sve probleme i ove godine Teodo u crnogorskoj ligi ima 9-1 što je, vjerujem, rezultat i mog rada.
Nije fer uzimati Amerikance
Kako se osjeća netko tko je zadužen održati momčad na okupu uz toliko financijskih problema?
– Kada je počinjala sezona, vjerovalo se da Cibona neće biti u ovoj situaciji. Nažalost, kako je tako je, no ja vjerujem da će se Cibona izvući. Da ne vjerujem, ne bih bio ni sekunde.
Kako u tim nemilim okolnostima momčad održati na okupu?
– To je vrlo izazovno. Srećom, ovo je kvalitetna skupina igrača i ljudi koji vjeruju u Cibonu koji imaju moje maksimalno poštovanje. Među njima se razvila kemija i zato i imamo dobar sportski rezultat, što je zasluga svih igrača od kojih ću spomenuti samo dvojicu – Aranitovića i Mustapića. Aranitović igra fenomenalno u oba natjecanja, u ABA ligi i Premijer ligi, a Mustapić svojim iskustvom pridonosi stabilnosti momčadi. Tijekom sezone vratili smo Bundovića koji ima priliku dokazati se.
Nedostaje li što za nadogradnju?
– Nedostaju nam dva Amerikanca koje si, zbog ove situacije, ne možemo priuštiti. Prvo moramo ispuniti obveze prema aktualnim igračima što je i jedino fer i ništa drugo ne bi bilo korektno. Krka i Mornar, klubovi koji se bore za ostanak u ABA ligi, mijenjaju i dovode strance, a i Split ih je promijenio, dok mi taj luksuz nemamo. Doduše, imali smo i mi jednog Amerikanca, ali je on otišao. Mi nismo mogli neke stvari ispuniti, on nije bio zadovoljan svojom ulogom, a mi nismo bili zadovoljni kako je igrao.
Od šest abaligaških pobjeda, tri je izborio Jakša Vulić (koji je početkom prosinca odustao), jednu pomoćni trener Bariša Krasić, a dvije novi trener Dino Repeša.
– Dino je mlad po godinama, ali ima veliko znanje. Cijeli je život u košarci uz oca i on izvlači maksimum iz momčadi. Educiran je i jako puno ulaže u sebe.
Bila je to jako hrabra odluka, u teškom trenutku pružiti povjerenje mladom treneru.
– To je bio moj rizik. Ja sam ga htio dovesti i on će, na koncu, biti jedan od naših boljih trenera. Mi u košarci, osim igrača, trebamo razvijati i trenere, a njemu će, nakon ove epizode u Ciboni, u karijeri biti puno lakše. Vjerujem da ima blistavu budućnost.
No, vratimo se mi u prošlost i Bagijeve igračke korijene. Zanimljiva je priča kako je on kao gastarbajtersko dijete dospio u Cibonu.
– Kada sam imao 14 godina, tada klinac od 206 centimetara, košarka u Njemačkoj nije bila toliko popularna kao danas. Kad smo se moj brat i ja zatekli u Zagrebu, otišli smo do Cibonina pasaža ne bismo li pronašli mjesto gdje bismo mogli kupiti Cibonin dres. I tad smo naletjeli na tadašnjeg klupskog trenera Seada Žunića i njega to priupitali. A on nam je kazao: "Dođi sutra na trening pa ti neće trebati fan shop." I tako je i bilo, sutradan je moj otac već razgovarao s trenerom prve momčadi Acom Petrovićem i ja sam postao igrač Cibone.
Kao klinac bio je dio momčadi koje su bile kadetskim i juniorskim prvacima Europe.
– Mi smo 1995., na pogon Nikole Vujčića, bili kadetski prvaci Europe i to je bila prva zlatna medalja za Hrvatsku. Vujčić je igrao i godinu dana poslije na juniorskom Eurobasketu na kojem smo također bili prvaci, a tada nas je vukao današnji seniorski izbornik Josip Sesar.
Premda je Cibonino dijete za seniore Cibone igrao je vrlo malo, a u NBA je otišao, vrlo mlad, s posudbe u Benstonu. I to nakon sezone u kojoj je imao prosjek od 18,3 koševa i 10,4 skoka što je skautu Chicago Bullsa Ivici Dukanu bio zalog da nagovori svoj menadžment da na draftu izaberu upravo 20-godišnjeg Hrvata.
– Cibona je tada sa Sesarom, Giričekom, Prkačinom i ostalima bila stabilan euroligaš i jurila je rezultat pa trener nije imao komfora da razvija mladog igrača. I tako su me posudili u Benston što je bio pun pogodak jer sam završio sezonu s double-double učinkom.
Te iste godine postao je članom Bullsa u kojima će provesti tri godine.
– Bilo je to jako lijepo igračko i životno iskustvo. No, vratio sam se u Europu i prije isteka ugovora jer nisam igrao dovoljno. Na koncu se to pokazalo dobrom odlukom jer sam u nastavku karijere igrao za klubove poput Olympiakosa i Fortituda.
Igrao je i na nekim košarkaški egzotičnim destinacijama.
– U Tunisu sam bio svojevrsni plaćenik na deset dana, samo za nastup na Afričkom kupu, a u Libanonu sam proveo jednu cijelu sezonu u momčadi koju je vodio Slobodan Subotić. Zanimljiva su to životna iskustva. Bejrut je predivan grad, sjajne klime i hrane. Osim za Olympiakos, u Grčkoj sam igrao i za Maroussi u čijem dresu sam bio MVP njihove lige.
A tko je pak njegov hrvatski MVP za prošlu godinu?
– Prednost dajem Ivici Zupcu jer ima jako dobru ulogu u momčadi koja bi se trebala boriti za NBA naslov. Okružen superstarovima, on živi od toga što sam zaradi, a povjerenje suigrača zaradio je dobrim zatvaranjem reketa, blokiranjem pa se nađe i poneka akcija za njega.
Hezonja više ne živi od bljeska
Drugi mu je prvak Europe.
– Mario Hezonja više ne živi samo od bljeska. U sastavu prvaka Europe bio je jedan od nositelja igre, a kad se odlučivalo, nije se skrivao. Štoviše, dvaput je i riješio utakmice, protiv Partizana i Panathinaikosa.
Na trećem i četvrtom mjestu opet su dvojica NBA-evaca.
– Bogdanović mora biti u prva tri jer je jedan od boljih šutera NBA lige i šteta je što je zbog ozljede izbivao dobar dio godine. Šarić pak ima dobru ulogu u Golden Stateu gdje je, poput Zupca, i on okružen s nizom vrhunskih igrača. Dario je igrač na kojeg uvijek možeš računati. Čini se da se on ne opterećuje time je li počeo utakmicu ili nije no on kada uđe u igru od sebe uvijek daje 100 posto.
Petim je označio Luku Božića.
– Bio je MVP abaligaške sezone, a i u jesenskom dijelu je nekoliko puta bio igrač kola. Te brojke koje je on imao su fantastične i točno se vidi razlika u Zadrovoj igri kada je on na terenu.
Izbor D. Bagarića
1. Ivica Zubac (LA Clippers) 10
2. Mario Hezonja (Real Madrid) 7
3. Bojan Bogdanović (Detroit) 5
4. Dario Šarić (Thunder/Warriors) 3
5. Luka Božić (Zadar) 1
NAPOMENA: U obzir dolaze svi igrači s hrvatskim sportskim državljanstvom
e ako ih ti ne spasiš... neće nitko!! gdje su samo tenbe našli...koji su tvoji interesi...vidjeli bumo uskoro