Najugodnije iznenađenje u poletnoj momčadi Cibone američki je centar Nathan Reuvers (24, 211 cm). A on je u obje Cibonine startne pobjede u ABA ligi imao vrlo velik učinak. Nakon 18 koševa i šest blokada u utakmici s Mornarom, u pobjedi nad Megom sudjelovao je s 24 koša (četiri trice), 13 skokova i četiri blokade te je proglašen najkorisnijim igračem (MVP) drugog kola.
Kada smo se našli za razgovor, ispričao nam je kako je uopće došao u Hrvatsku.
– Nakon što me nijedan od NBA klubova nije “draftirao”, imao sam dvije mogućnosti – da igram u razvojnoj G-ligi ili da potražim priliku negdje u Europi. Jedan moj poznanik uputio me na agenta iz Srbije Ivana Zoroskog koji mi je pomogao.
Prvi profesionalni klub
I kakvi su vam prvi dojmovi nakon što ste prihvatili ponudu Cibone?
– Sviđaju mi se i Hrvatska i Zagreb, pa tako i ovdašnji način života. Primjerice, puno više mi godi uživati u kavi na terasi nekog kafića nego, onako američki, ući u Starbucks i uzeti kavu za van. Uostalom, ovdje je kava i jeftinija i bolja. Ovdje se ljudi i više druže nego u SAD-u. I kao što je primijetila moja Abby, ovdje je jako puno ljudi na ulici i puno se pješači, a kod nas se uglavnom voze do odredišta. Što se pak tiče momčadi, mladi smo i približnih godina i odmah smo uspostavili kontakt. Zadovoljstvo mi je ponovo igrati pred publikom. To nam je svima nedostajalo.
A njemu je zasigurno nedostajala mogućnost da za igranje košarke prima novac.
– Dobar je osjećaj biti plaćen nakon toliko godina treniranja i igranja. Dok igrate za koledž, ne smijete biti plaćeni. Jedino imate pravo na školarinu, kojom pokrivate knjige, smještaj i hranu. Doduše, sada su promijenili to pravilo pa će košarkaši studenti moći imati osobne sponzorske ugovore. Barem nešto.
Nathan se u profesionalne vode otisnuo nakon fakulteta, a studirao je na Wisconsinu, za koji je svojedobno igrao i Duje Dukan.
– Diplomirao sam financije i investicijsko bankarstvo i vjerujem da sam kvalificiran da se bavim vlastitim financijama. A nakon karijere, volio bih biti financijski savjetnik.
A da mu i u tom dijelu života dobro ide svjedoči i ovo:
– Aktivan sam na tržištu nekretnina i u Americi ih imam nekoliko, a želio bih i povećati svoj portfelj. No, tko zna, možda nakon košarkaške karijere više i neću morati raditi.
Jedan dio njegove obiteljske priče i naveo ga je na to da dođe u Hrvatsku.
– Najmlađi sam od petero djece. Imam tri starija brata i sestru i svi oni pohađali su Notre Dame, a na tom katoličkom fakultetu studirao je i moj otac, inače uspješan odvjetnik, pa se majka mogla posvetiti podizanju djece. Katolička smo obitelj, pa je mojoj majci drago što igram košarku u katoličkoj zemlji poput Hrvatske. Primjećujem da imate jako puno crkvi.
Što ste znali o Hrvatskoj prije nego što se Cibona pojavila kao opcija?
– Ništa. Stoga sam počeo pretraživati, a to sam nastavio i nakon što sam došao. Štoviše, zajedno s djevojkom Abby, koja je od prvog dana sa mnom, nastojim obići što više pa smo tako bili i na Plitvičkim jezerima i na moru. Opatija je sjajna, a i Split je jako “cool”. Znate, ja sam s američkog Srednjeg zapada, a tamo mi ocean i more nisu ni blizu.
Štoviše, Nathan je odrastao u vrlo hladnoj i snježnoj Minnesoti.
– Bilo mi je ondje odlično, osim onih nekoliko zimskih mjeseci kada je doista prehladno. Tada baš i nije zabavno. No, zato su ljeta jako ugodna.
Zagrebačka zima za njega bi trebala biti “piece of cake”, a oko srca bi mu moglo biti toplo i nastavi li ovako igrati.
Neka nas ne vole
– Mogu svašta pomalo, postići koševe iz reketa, ali i pogoditi tricu. Mogu preuzimati igrače u obrani i braniti više pozicija. Mislim da sam igrački svestran.
Koji su vam osobni rekordi u blokadama i tricama?
– Nekoliko puta u karijeri postigao sam po devet blokada, a u jednoj sam utakmici bio jako blizu “triple-doublea”. Na drugoj godini studija u jednoj sam utakmici postigao 14 koševa, 14 skokova i devet blokada. Nikako da dođem i do desete blokade. Mislim da sam postigao najviše pet trica u utakmici, i da bih možda taj rekord mogao poboljšati baš u Ciboni.
Društvo u svlačionici pravi vam Hrvat također rođen u Minneapolisu.
– Da, Antonio Vranković vjerojatno je rođen u istoj bolnici kao i ja jer je u to vrijeme njegov otac Stojko igrao za Minnesota Timberwolves.
Već večeras (20 sati), u Zadru, Nathana i cibose čeka novi izazov.
– Čuo sam da nam je to najveći rival od svih hrvatskih klubova. Kažete da Zadrani baš ne vole Cibonu. Bit će tim zanimljivije.
simpatičan momak, korektan, zahvalan igrač, baš za europu