Ovo je utakmica o kojoj se ne zna puno, nije imala ni približno takav publicitet ni odjek kao ona Hrvatska – SAD, valjda zato što nije bila antologijska prva, nego samo – druga.
Ali i takva, neatraktivna i neupadljiva, prijateljska utakmica Hrvatska – Rumunjska (2:0) u Rijeci, odigrana na jučerašnji dan, 22. prosinca 1990. godine, sadržavala je neke povijesne konotacije.
Sjajni debitanti
Na primjer, toga dana, u kojemu je u Hrvatskom saboru donesena odluka o proglašenju Ustava RH, tzv. "božićnog Ustava", za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, u adventskom ozračju debitirala su četvorica mušketira koja će joj osam godina kasnije donijeti svjetsku broncu: Štimac, Jarni, Boban i Šuker.
Istina, posljednja trojica naših debitanata tada još nisu bila posve raskrstila s reprezentacijom Jugoslavije pa su za nju nastupala i u proljeće 1991. godine (Boban i Šuker po dva nastupa, Jarni tri), a Hrvatskoj su se u potpunosti posvetili od lipnja 1991.
Tako su u Rijeci, prvi i posljednji put, zajedno u istoj momčadi zaigrala dvojica Dinamovih genijalaca različitih generacija, Cico Kranjčar i 12 godina mlađi Zvone Boban. S klupe ih je vodio Dražan Jerković.
Ali, kako je uopće došlo do susreta s Rumunjskom, zašto je Savez inzistirao na predbožićnoj revijalki ako je Hrvatska već dva mjeseca prije postala afirmirana europska reprezentacija?
– Mi smo tom utakmicom željeli potvrditi svoju poziciju u europskom nogometu, naglasiti kako utakmica s Amerikancima nije bila presedan, nego početak procesa priznanja našega Saveza u međunarodnim institucijama. Nakon što je Fifa bila dala zeleno svjetlo za utakmicu sa SAD-om, sada smo trebali i jednu europsku priču, pod okriljem Uefe. I dobili smo je. To je bio dominantan razlog organiziranja susreta s Rumunjima – kazao nam je tadašnji predsjednik HNS-a Mladen Vedriš.
'Ti ne ideš nikamo!'
Osim spomenute četvorice za Hrvatsku su u Rijeci debitirali i Jurčević, Rubčić i strijelac drugoga gola u 49. minuti Srećko Bogdan. Prvi je zabio kapetan Kranjčar u 24. minuti.
– Meni je ta utakmica jako draga i važna, jer sam napokon bio dočekao debi za Hrvatsku. Naime, bio sam pozvan i za utakmicu sa SAD-om, ali kada sam trebao krenuti na put u Zagreb, moj klupski trener Schäfer rekao mi je: "Ti ne ideš nikamo!" Razlog je bio što je naš Karlsruhe dan prije bio poražen u prvenstvenoj utakmici i to je razljutilo trenera. Srećom, kada smo igrali s Rumunjima, prvi dio prvenstva u Bundesligi bio je završen pa nikoga nisam trebao tražiti dozvolu za nastup za Hrvatsku – rekao nam je legendarni Srećko Čeči Bogdan.
Za Hrvatsku su protiv Rumunjske nastupili: Ladić (Dinamo), od 46. Gabrić (Rijeka); Peršon (Dinamo), Bogdan (Karlsruhe), Kasalo (Nürnberg), Jarni (Hajduk); Mladenović (Dinamo), Ćelić (Hajduk), od 66. Štimac (Hajduk), Kranjčar (St. Pölten), od 86. Rubčić (Rijeka), Boban (Dinamo); Šuker (Dinamo), Cvjetković (St. Truiden), od 46. Jurčević (Zagreb).
i još jedan zaboravljeni detalj: zagrebački klubovi organizirali su 1943. takozvanu "korisnicu". Sav prihod s tih utakmica išao je za Hajduk.