Proslavljeni hrvatski trener Miroslav Blažević doživio je sinoć u Mariboru rijedak jubilej: stotu utakmicu na klupi reprezentacija.
Vodio ih je dosad četiri, Švicarsku, Hrvatsku, Iran i BiH, čime se ne može pohvaliti nijedan naš trener. Sedamdesetšestogodišnji Barić tek čeka četvrti reprezentativni angažman, vodio je Austriju, Hrvatsku i Albaniju.
Pogreška u Zagrebu
Kada vam je bilo najteže na klupi reprezentacije? - pitamo trenera svih trenera.
- Kada smo s Jugoslavijom remizirali u Zagrebu i ostali bez Europskog prvenstva. Toliko peha nikad nisam imao na utakmici, jer su nam dva gola zabili leđima, a nama je jedan regularan poništen - prisjetio se Ćiro.
Ni vi niste baš bili u formi u toj utakmici?
- Nisam, priznajem. Kada su jadnoga Bokšića slomili grčevi, umjesto Rapaića, uveo sam Josipa Šimića. I taj se mladić našao u stopostotnoj šansi i promašio. Da je na njegovu mjestu bio Miki, bio bi gol! Umrijet ću, a neću si oprostiti tu pogrešku.
Najdraže izborničke uspomene?
- U Zagrebu sam 1997. godine nadigrao sjajnu Ukrajinu, sastavljenu od igrača kijevskog Dinama, koji su prije toga dali sedam komada Barceloni! A posebna priča je kako sam postavio momčad protiv Nizozemaca u borbi za broncu.
Nije li nas tada spašavao Ladić?
- Molim?! A tko je izmislio Ladića! Pa Ladić je bio golman hrvatske reprezentacije, a ne Večernjeg lista! A da nije bilo tog Ladića i da sam ja tada stajao na vratima, u susretu s Jugoslavijom izborili bismo EP!
Oprostite, je li vam susret sa Slovenijom zaista stoti reprezentativni. Računali ste si i Palermo, kada je formalni šef vatrenih bio Ivić?
- Nisam, pobjeda u Palermu isključivo je Ivićeva genijalnost!
Žalite li za neuspjehom u Iranu?
- Nije ga bilo, jer me publika ocijenila pozitivno, a njezina ocjena je najmjerodavnija. U Iranu sam bio prihvaćen aklamacijom i time se ponosim.
Spreman i za Dinamo
Kako se osjećate kao izbornik selekcije BiH?
- Mnogo sam puta rekao - kao 1982. u Zagrebu! I to nije pretjerivanje. Naravno da je to velika hipoteka i molim Boga da što manje griješim i ne razočaram te divne ljude.
Je li to vaš posljednji trenerski posao?
- Nije. Imam još jednu neostvarenu želju.
Povratak u Dinamo?
- To je deplasirano dok Dinamo ima trenera kojeg izuzetno cijenim. No, kada bi trebalo, bio bih i spreman za takav izazov.
Kako zdravlje?
- Priznajem da me hvata panika kad konstatiram svoju dob, ali onda se prihvatim gimnastike: salto, kolut naprijed, kolut natrag i shvatim da još mogu mnogo dati - zaključio je Ćiro, koji je jučer u Mariboru glasovao za Fifina igrača godine ovim redoslijedom: Cristiano Ronaldo, Messi, Torres.
