Gosti studenata bili su trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević, sociolog prof. dr. sc. Dražen Lalić, bivši međunarodni sudac Marijo Strahonja te televizijski komentator Drago Ćosić. Diskusije je vrlo vješto moderirao dr. sc. Zdravko Kedžo koji je prvo riječ dao sveučilišnom profesoru, ali i navijaču Hajduka Draženu Laliću:
Nasilje navijača je ritualno
– Navijači su akteri bez kojih se popularni sport ne može ni zamisliti. Svoju pripadnost oni iskazuju gorljivim emocionalnim odnosom prema objektu obožavanja, kao i spremnošću za žrtvovanje. Pripadnici navijačkih skupina su ljudi koji putuju sa svojim klubom i koji, ponekad, poduzimaju radnje koje nisu društveno poželjne. No, koliko god to nekome bilo čudno, njima njihov klub postane smisao života. Oni navijaju za ono što klub predstavlja kao simbol pripadnosti gradu i zavičaju – ističe Lalić i naglašava:
– Hrvatski navijač ne žele ubiti navijača suparničkog kluba i to je više ritualno, simbolično nasilje koje postaje opasno kada među navijače penetriraju neprijateljstva iz vanjskog svijeta koja zatruju uobičajena navijačka rivalstva. Nažalost, mnogi navijači smatraju da se sukob između njih i vodstva HNS-a ne može riješiti mirnim putem, a ja sam posebno zabrinut kada se ne biraju sredstva pa se napada naša najveća sportašica ili se utakmica prekida bacanjem baklji... No mi smo skloni vidjeti samo posljedice, a malo tko uzima u obzir stvarne uzroke problema. Nama je potrebno temeljito pospremanje hrvatskog nogometa i njegova odnosa s politikom. Potrebna nam je smjena određenih aktera koji nisu dovoljno sposobni ili su pak licemjerni i lagati im nije strano. Neki dan napao me Zdravko Mamić za nešto što sam ja navodno napisao u svojoj novoj knjizi, a on knjigu nije ni pročitao jer, da jest, onda to ne bi izvalio. Obojica smo navijači, no on je skrenuo.
Mamića se dotaknuo i Ćiro:
– Prestao sam raditi jer su me Mamić i Šuker šutnuli u stranu, a oni se ne znaju približiti navijačima. Kada sam 1982. s Dinamom osvojio naslov prvaka bivše SFRJ, na utakmice nam je dolazilo po 30 tisuća gledatelja. U tom sastavu imao sam Munjakovića, učinkovita igrača kojeg sam ja volio, a publika nije i, kada su navijači počeli skandirati da ga izvadim iz igre, ja sam to i učinio rekavši sebi “pa nisam ja pametniji od 30 tisuća ljudi”.
Htjeli ga poslati u Vrapče
Prije SP-a 1998. Ćiro je pretjerivao s optimizmom.
– Da bih igračima digao podigao ljestvicu, govorio sam da ćemo biti prvaci svijeta pa mi je jedan čovjek, razvaljujući vrata tramvaja, kazao da sam slučaj za ludnicu u Vrapču. Mnogi su mi navijači skandirali “Ćiro, pederu” i bilo je dana kada nisam smio izaći na ulicu, no nisam zbog toga ugrozio svoj odnos s navijačima.
O tome kako niske navijačke strasti djeluju na njegov posao, govorio je novinar Drago Ćosić.
– Kada je navijačko nasilje na stadionu u pitanju, jedno vrijeme imali smo unutarnji dogovor da pokazujemo sve, no kako je nasilje eskaliralo, sve smo bliže tome da pokažemo manji dio jer ne želimo od nekoga s bejzbol-palicom i bakljom raditi heroja. Ja sam u Splitu od jednog takvog dobio po glavi za što je dotični zaradio kaznu od samo 800 kuna.
Bez obzira na to što je jedan od studenata najavio mogućnost nereda hrvatskih navijača u Rusiji, poput onih na EP-u u Francuskoj, koji bi kao takvi mogli utjecati i na plasman Hrvatske, kolega Ćosić uvjeren je da se to neće dogoditi.
– Bio sam na dva sastanka o organizaciji SP-a i uvjerio se da u Rusiju neće moći oni koji su evidentirani kao vinovnici navijačkih nereda jer će se ulaznica moći kupiti samo preko navijačke osobne iskaznice. No isto tako treba znati da je među navijačima puno pametnih ljudi i da oni svoje strategije slažu mjesecima unaprijed.
Sa cigaretom u gubici...dobar primjer mladima i sportasima!