Istu večer, u Zagrebu i okolici, održane su dvije zanimljive borilačke priredbe koje su podijelile borilačku publiku, a nje je, dakako, bilo puno više u Areni jer se ondje odvijao produkcijski i sadržajno vrlo atraktivni Glory 95. No i onih nekoliko stotina poklonika boksa očito je došlo na svoje u sportskoj dvorani OŠ Rugvica, u kojoj su se događale neke kuriozitetne stvari.
No krenimo mi s iskazivanjem poštovanja jednom istinskom velikanu kontaktnih borilačkih sportova na ovim prostorima. Kada se začula njegova ulazna glazba ("Wild Boys") i kada je Cro Cop krenuo prema ringu, načas je izgledalo kao nekad. Odvrtjeli smo film njegovih brojnih ulazaka u bitke i vratili se u sadašnjost, a ona nam je pokazivala gospodina u odijelu koji je svoju karijeru pospremio u knjige sjećanja.
– Sjajno je bilo čuti moju "entrance music" i volio bih da se sada mogu boriti. No ovaj mjesec napunio sam 50 godina pa o tome i ne razmišljam. Ali moje iskustvo govori mi nikad ne reci nikad – kazao je Mirko Filipović ostavljajući nešto tijesnog prostora za mogući povratak u ring (ili kavez), ali prvenstveno u revijalnom tonu.
GALERIJA Mirko Filipović opet u ringu! Pogledajte kako je Cro Cop podigao zagrebačku Arenu na noge
Rigters iskoristio Plazinu ozljedu
No za takvo što ni najmanje prostora nije htio ostaviti još jedan borilački umirovljenik – Mladen Brestovac. Kao svojevrsni kikboksački nasljednik Cro Copa, koji je svoju karijeru izgradio u kikboksu i finiširao u MMA, Brestovac se dvaput borio za naslov Gloryjeva teškaškog prvaka i oba je puta gubio od osam godina nepobijeđenog prvaka Rica Verhoevena.
Za razliku od Verhoevena, Brestovac nije bio te sreće da je rođen u Nizozemskoj i da može živjeti od svog gladijatorstva, a imao je predispozicije za puno veću karijeru od ostvarene.
– Bio sam u top pet svjetskih teškaša i to je, uza sve obveze koje sam imao, prvo fakultet, a potom i posao, bio očito moj maksimum. S obzirom na to da je u Hrvatskoj teško živjeti od kikboksa, jer nismo u Nizozemskoj, gdje se sponzori otimaju za vodeće borce, ja nisam htio preuzeti taj rizik da ništa akademski ne završim. Strah me bilo da mi nešto ne prekine karijeru a da nisam studirao. Prevelik je bio rizik, a premala nagrada – kazao je 40-godišnji Hrvat borilačkog nadimka "Škorpionov ubod".
A posljednji "Škorpionov ubod" Brestovac je izveo protiv izvjesnog Francuza Karima Diana, koji mu nije bio dorastao i kojeg je onesposobio za minutu i 13 sekundi. A učinio je to takozvanim middle-kickom, kružnim udarcem nogom srednje visine, a pokušao je i dva high-kicka, onakva kakvima je nekad rušio protivnike, no ovog puta njegova visoko podignuta noga nije pogodila cilj.
– Prije borbe svašta mi je mi je prolazilo kroz glavu i govorio sam sebi da se moram pokazati u najboljem mogućem svjetlu. Žao mi je što nije pao od high-kicka, no kada protivnik zna što vam je jače oružje, on se od toga i brani. Čujem da se Francuz nakon borbe žalio na ozljedu lakta i ja mu želim što brži oporavak.
Upravo je ozljeda lakta spriječila našeg trenutačno najboljeg kikboksača Antonija Plazibata da nastupi na ovoj priredbi. Štoviše, Glory 95 u Zagreb je i došao zbog njega, a na kraju je sudjelovati mogao jedino u promotivnom dijelu priče. Zapravo se trebao boriti protiv Levija Rigtersa, Nizozemca koji je iskoristio priliku i s pobjedom nad Azerbajdžancem Rajabzadehom izborio pravo borbe za svjetski naslov, i to već 7. prosinca u Arnhemu, protiv dominatora Verhoevena.
Bila je to priredba u kojoj su atraktivne pobjede ostvarili i neki perspektivni hrvatski borci Vito Košar (lijevi high-kick, KO), Andrej Kedveš (TKO, desni low-kick), Antonio Krajinović (TKO, predaja) te Ivan Bertić (jednoglasna odluka sudaca). "Don" Vito je Srbinu Jankoviću zavalio takav lijevi kružni udarac nogom u glavu da je ovaj pao kao daska, a Kedveš je vrlo pametno onesposobio prednju nogu svog francuskog protivnika Billeta.
Sve viđeno u Areni Zagreb ponukalo je direktora Gloryja Alana Murphyja da nam kaže sljedeće:
– S obzirom na to da nije nastupio Plazibat, mi smo zadovoljni i s 5000 gledatelja, a da se borio Plaza, vjerujem da bi ih bilo dvostruko više. I zato i razmišljamo da u skoroj budućnosti ponovno organiziramo priredbu, dakako uz zdravog Plazibata i niz drugih dobrih boraca iz regije.
Boksao sin slavnog košarkaša
Kada se pak to bude događalo, nadamo se da nitko drugi te večeri neće organizirati svoju priredbu pa tako ni Ivko Boxing Promotion, čiji je promotorski debi vrijedan podrške. Štoviše, Ivko Marić je u svom prvom organizacijskom nastupu priredio simpatičnu priredbu na kojoj se dogodila jedna velika neobičnost – prvi profesionalni nastup 45-godišnjeg trenera koji je nakon obavljenog posla vodio borbe trojici svojih pulena.
Riječ je ovdje o Yousefu Hasanu, treneru Filipa Hrgovića, i njegovoj trojici štićenika – Lovri Pavčecu, Patricku Mariću i Andiju Idriziju (nećaku slavnog karataša Envera Idrizija). No pohvalio nam se Juki, Hrvat jordanskih korijena, i dvojicom svojih 16-godišnjih boraca – Nikom Rađom i Antonijem Milićem. Niko je sin proslavljenog košarkaša Dine Rađe, a Antonio nećak Filipa Hrgovića, sin njegove starije sestre.
Obojica momaka nastupila su u takozvanom javnom sparingu (u kojem se ne proglašava pobjednik) kako bi prije ulaska u natjecateljsku konkurenciju osjetila kako to izgleda boriti se pred publikom, pod svjetlima reflektora.
VIDEO Istezao se, trčao i pokazao zavidnu liniju: Milanović je tada na Šestinama trening odradio s Cro Copom
Ima Jack Paul i ostali youtuberi. Moze tamo jos koji euro okrenut