Subotnja jutra u sjevernom Londonu obično nisu tako užurbana, ali kada je “lunchtime” derbi, onda je to potpuno drukčija priča. Ja sam svoju priču počeo klasičnim felerom.
Umjesto vlakom, na utakmicu sam krenuo automobilom, što me na kraju koštalo nešto živaca, ali kada sam supruzi koja me vozila ipak predložio da se nakon utakmice nađemo u obližnjem velikom trgovačkom centru, u trenutku je nervoza u autu nestala.
Znam da sam u tom trenutku zabio autogol, ali ipak je najvažnije stići na vrijeme u blizinu stadiona White Hart Lane. Ozračje je uobičajeno nogometno i možete ga preslikati u bilo koji veliki grad u vrijeme utakmice. Na obližnjim ulicama prodaju se suveniri, šaneri se kunu da su dresovi originali, a pečenjari da su njihove kobasice najbolje.
Majice nisam kupovao, debrecinku sam probao i, ako je ta najbolja, bolje da dalje nisam ni istraživao.
Fantastična liga
Tottenhamovi navijači, naravno, na svim stranama, ali neuobičajeno za engleske prilike, Liverpoolove gotovo da nisam ni vidio. Oni koji su potegli sa sjevera Engleske odmah su sprovedeni na njihovu tribinu. James je jedan od onih koji se hrabro odvojio od ostatka ekipe i slikao ispred stadiona.
Stigao je iz Stokea i veliki je Liverpoolov navijač, prati ih na svakom koraku.
“Ne propuštam nijednu utakmicu i zbog toga imam dosta problema sa suprugom”, govori James uz odobravanje svoje ekipe.
“Ovu ćemo utakmicu sigurno dobiti jer Tottenham nam odgovara”.
Pitam ga koliko ga košta ovakav izlet i koliko ostaje u Londonu.
“Nije strašno, tu sam s društvom, rentali smo kombi, a jedan od nas ne pije i zadužen je za vožnju. Ostajemo do ponedjeljka jer ne radimo zbog praznika. Supruga mi opet neće biti zadovoljna, ali poslije ćemo o tome razmišljati” (smijeh).
Jamesa ostavljam s njegovim slatkim problemima (ne razmišljam o svojima) i stižem pred ulaz u klupske prostorije Tottenham Hotspura.
Stadion je prilično ruševan i ne ostavlja neki posebno dobar dojam, posebno ako ga gledate izvana. Sve dok ne dođete ispred tribine, gotovo ni ne znate da se nalazite u blizini jednoga od najslavnijih londonskih nogometnih zdanja. No, uskoro će se i to promijeniti.
Gazda Levy ima i više nego dovoljno novca da izgradi ljepši dom svojim miljenicima pa su se toga posla vrijedno i prihvatili. Obrisi novoga zdanja već se naziru, radnici se ne odmaraju ni u dane utakmica, a prašina s gradilišta gotovo da ide u oči sudionicima derbija trećega kola najskuplje lige svijeta.
Naime, novi se stadion gradi tik uz postojeći, koji će, nakon što ljepotica stupi na scenu, morati napustiti pozornicu i pokunjeno se povući u povijest.
Kada je nogomet u pitanju, u Engleskoj sve funkcionira savršeno. S akreditacijom nikada nema problema, sastavi stižu na vrijeme, pite u press centru svježe su, i čak i jestive. Nekad nisam bio ljubitelj engleske hrane, ali polako se prilagođavam. I baš negdje pri kraju utakmice, jer na ručak se ne stigne, i ta je pita izgledala sasvim primamljivo.
Utakmica kao utakmica, ništa posebno. Liverpool bolji u prvom dijelu, Tottenham je zaprijetio u drugom i postigao izjednačujući pogodak. Atmosfera nevjerojatna! To je ono što me uvijek iznova oduševljava kad je engleski nogomet u pitanju.
Spursi zaljubljeni u Luku
Stadioni su uvijek prepuni i imate osjećaj da svaki gledatelj, koliko god mlad ili star bio, istinski razumije ovu igru. Možda je i zaista tako. Pokraj mene sjedio je Alex koji radi u Tottenhamovoj press službi. Kad sam mu rekao da sam iz Hrvatske, odmah smo došli do uobičajene teme Modrić – Ćorluka.
“Nevjerojatan igrač, mislim da na tim pozicijama nikad nismo imali bolje, posebno Modrić. Sve bih dao da ga ponovno vidim u Tottenhamovu dresu. Misliš da je to moguće?”
Kad sam mu rekao da ću ga pitati prvi put kad ga čujem ili vidim, postao sam Alexov heroj pa je čak rekao da će mi omogućiti “jedan na jedan” intervju s kim god hoću iz Hotspura. Naravno, poslije sam ga potražio da ispuni obećanje, ali odjednom je u zemlju propao. Valjda ću ga pronaći drugi put.
Dejan Lovren, povratnik u kockasti dres, baš se onako srdačno osmjehnuo kad me ugledao u mixed zoni White Harte Lanea.
– Što ti tu radiš? – pitao je iznenađeno.
Preselio sam se u Englesku, odgovaram. Bod iz Londona na kraju je za Liverpool bio prihvatljiv.
– Mi smo bili bolji, ali pritisnuli su nas u drugom poluvremenu i uspjeli izjednačiti. Tako je to u nogometu.
Lovren je ponovno na Čačićevom popisu, koji ga nakon nesuglasica nije vodio na Euro u Francuskoj.
– Pustimo prošlost i sve te priče. Sretan sam što ću ponovno igrati za Hrvatsku. Igram u dobroj formi i nadam se da će se to vidjeti, da ću dokazati da mi je mjesto u reprezentaciji.
Na dogovorenom mjestu čekala me jednako dobro raspoložena supruga. Kako kažu, svaka budala ima svoje veselje. Njezino je samo nešto malo skuplje, ali tko sam ja da prigovaram...
Ja bas i nisam sretan sto ces ti opet igrati...