U subotu je sve izgledalo kao bajka. Nedostajao je samo jedan bod, publika se napokon probudila i uspjela je parirati simpatičnim, temperamentnim navijačima iz Argentine. Bio je to pravi navijački sraz i jedan teniski meč u koji je sve stalo. Meč teniskih suparnika Marina Čilića i Juana Martina Del Potra.
Obojica su osvojili po jedan Grad Slam (i to isti - US Open), obojica su zaradili u karijeri otprilike isti novac (više od 16 milijuna dolara od nagrada na turnirima), Argentinac ima 19:16 u osvojenim turnirima. No, postoji jedan veliki - ali! A to je spoznaja da je Argentinac u svojoj karijeri puno propatio zbog ozljeda.
Zbog kojih će mnogi priznati svjetski stručnjaci ustvrditi da bi Del Potro bio u krugu velikana današnjice. A to su Federer, Nadal, Đoković i Murray. Bio bi u tom društvu, poredak sad nije previše važan. Forhend koji je čaroban, forhend koji oduzima dah. I donosi pobjede i bodove.
Na putu do salatare Juan Martin Del Potro je pobijedio dvojicu u prvih šest na svijetu. Dobio je prvi reket svijeta na kraju 2016. Andyja Murraya, nakon toga i Marina Čilića. Bio je Delpo kako mu tepaju i skandiraju u Argentini u formi kao Diego Armando Maradona 1986. godine u Meksiku.
Tada je čovjek koji je tri dana bio medijski magnet broj jedanu Zagrebu, koji je u karijeri bio sinonim za igrača koji je mogao više od bilo koga momčad učiniti boljom. I volim tog malog Messija, ali, Diego će mi ostati vječni broj 1. I ne mogu si tu pomoći.
Kao što će mi i Del Potro biti uvijek veliki teniski majstor. Ostat će i tuga što Čilić nije uspio, ali kod 2:0 u setovima, kod kuće u Zagrebu, pred svojom brojnom i bučnom publikom šampioni pobjeđuju.
Marin nije hodao tragom Samprasa, Beckera, Murraya. Nije mogao sam! Jer, nažalost Ivo Karlović nije doktor tenisa. Ako ste mislili drukčije...
Čilić je dao sve od sebe, a Karlović je bio negdje drugdje