Kapetanu Azerbajdžana Medvedevu još se i jučer vrtjelo zbog Kramarićeva lažnjaka poslije kojeg je napadač vatrenih zabio za pobjedu 2:1 u Maksimiru. Andrej je tako potvrdio da je nakon Mandžina odlaska postao naš najbolji napadač, uostalom, strijelac je bio u posljednje tri utakmice (Španjolska, Engleska, Azerbajdžan). Stigao je Andrej prekjučer do svog 13. pogotka u reprezentaciji, a zanimljivo je da ih je čak osam postigao u eri Zlatka Dalića. Kramarić je kliknuo s aktualnim izbornikom još od Dalićeva debija u listopadu 2017. u Ukrajini, kada je bio strijelac oba gola u pobjedi 2:0, a ta odlična suradnja traje i danas. Posljednji nastavak vidjeli smo protiv Azerbajdžana.
A tu Kraminu majstoriju kod gola najbolje je prokomentirao stručni komentator Nove TV, bivši vatreni Mario Stanić.
– Andrej ima jedan od najboljih lažnjaka na svijetu. Kad on zamahne, pola tribine ode u jednu stranu!
A s tom genijalnošću, odnosno talentom za nogomet, Andrej se rodio. Već kao klinac od pet godina prepoznat je kao nogometni vunderkind. Te 1996. godine, kao vrtićanac, osvojio je svoj prvi trofej.
Prvak vrtića Grada Zagreba
– Bio je zagrebački prvak s malonogometnim klubom vrtića Vedri dani, a vodio ga je odgajatelj Damir. Andrej je bio godinu dana mlađi od ostalih, ali svejedno je bio uvjerljivo najbolji. Utakmice su završavale s, primjerice, 12:0, a Andrej bi zabio 10 golova – prepričao nam je tata Joža Kramarić.
Te 1996. godine tata je shvatio da je njegov sin prerastao loptanje na igralištu u Šubićevoj ulici i u vrtiću te ga je odlučio upisati u Dinamovu školu.
Dočekali su ih treneri u školi, među njima i Stjepan Lamza, a kad su vidjeli mališana koji se pojavio, ustvrdili su da je za nogomet još premlad. No, tata Kramarić je inzistirao, pa su u Dinamu ipak odlučili klincu dati šansu.
– Sjećam se toga kao danas, jedva ste ga mogli vidjeti koliko je bio malen. Gledao sam ga na svim njegovim prvim treninzima i utakmicama, jer u toj generaciji je bio i moj unuk Ivor – prisjetio se legenda Dinama Fahrija Dautbegović, pa dodao:
– Lamza mi je odmah na tom prvom treningu, kad je mali Andrej primio loptu, rekao: “Čuj, ovaj mali je čudo!” Ma vidjelo se odmah da mali u sebi ima nogometni gen, da može postati velik igrač.
Ubrzo je Andrej igrao prvu službenu utakmicu za Dinamo, a kad je trebao dobiti dres, nastao je problem. Naime, u klubu nije bilo tako malog dresa! I u onom najmanjem nisu mu se vidjele noge, jer su mu nogavice kratkih hlača bile gotovo do gležnja. U debiju je zabio dva gola, iako je kao 6-godišnjak igrao u momčadi s dečkima koji su imali i devet godina!
Dok nije bio na treningu, Kramarić je dane provodio na igralištu iza kuće u Šubićevoj ulici. S ocem je često unedogled vježbao pucanje na gol. Vikende bi pak često provodio na livadi u Bednji, mjestu odakle je njegov otac.
– Za vrijeme rata, kao klinac, tri je godine živio kod bake i djeda u Bednji. Ondje se verao po drveću, naganjao loptu, jeo zdravu domaću hranu. Sigurno je i to utjecalo na njegov motorički razvoj – kaže otac Joža.
Fascinirao Šokotu i Balabana
Igrajući za omladinske uzraste Dinama, Krama je zabio vrtoglava 452 gola i uvjerljivo postao najbolji strijelac u povijesti Dinamova pomlatka. A kada je 2008., sa 17 godina, priključen prvoj momčadi Dinama, tadašnji prvotimci Modrić, Bišćan, Mikić, Šokota, Mandžukić, Balaban odmah su uočili talentiranog klinca.
– Imali smo pucački trening na koji su došli Andrej i Šime Vrsaljko, imali su tada jedva 17 godina. Tomo Šokota i ja smo se u čudu pogledali kada je Andrej stao pokraj nas i s velikom lakoćom opalio iz slobodnjaka, a lopta je s takvom preciznošću ušla u gol. Rekao sam odmah Šokoti: “Ovaj će biti golgeter, i te kakav.” Čim smo vidjeli kako puca, kut noge, kako razmišlja, bilo nam je jasno da su pred njim velike stvari – prisjetio se Boško Balaban.
U to je doba Kramarić završavao MIOC, vrlo zahtjevnu zagrebačku matematičku gimnaziju, a matematika mu je, uz logiku, bio najdraži školski predmet.
Uspio je paralelno gurati školu i nogomet, puno su tome pridonijeli mama Danica i tata Joža, koji su forsirali školovanje.
Šteta što mladog Kramarića tako nisu forsirali i u Dinamu, te ga malo pogurali kada su vidjeli o kakvom je talentu riječ. No, Dinamo ga je prvo poslao na posudbu u Lokomotivu, gdje je briljirao postigavši više od 20 pogodaka, ali ljudi iz Maksimira nisu mu dali pravu šansu ni po povratku. Pa je Andrej zato prešao u Rijeku, gdje je ostvario rekordan transfer od 9 milijuna eura u Leicester. Od početka 2016. Andrej je u Hoffenheimu, dok za A-reprezentaciju igra od 2014. godine. A nadamo se da će igrati još dugo i zabijati jednako puno kao sada.
>> Pogledajte odlazak vatrenih u Mađarsku
Ne, nije Mamićev promašaj, nego tata nije htio potpisati ugovor s Mamićem... Za Kramarića to nije ispalo tako loše, ne igra u Realu ili Juventusu, no igra i zabija golove, možda napravi i neki super transfer... Jedan od rijetkih kojii je uspio i kada je zaobišao Mamića...