Dinamo je u njemu dobio odličnog stopera iako smo mi poprilično skeptičan narod kojem je odmah sumnjivo zašto bi igrač koji ima oko 250 utakmica u prvoj francuskoj ligi i 30-ak u Engleskoj došao u Maksimir. Kévin Théophile-Catherine (29) apsolutno je pogođen transfer plavih, to prije što mu je istekao ugovor sa Saint-Étienneom. A taj francuski klub doveo ga je iz Cardiffa za dva milijuna eura, dok je Cardiff za njegovo dovođenje iz Rennesa platio 2,5 milijuna.
– Bilo je dosta zainteresiranih klubova, Saint-Étienne je želio da ostanem. No kad se javio Dinamo, raspitao sam se kod Doumbije, s kojim sam nekoć igrao, i kod trenera Marka Marića te odlučio doći. Očito je da su mi rekli sve najbolje o Dinamu i Zagrebu, pa ne bih došao da je bilo drukčije – kazao nam je nedugo nakon što je došao u maksimirski klub Kévin Théophile-Catherine.
O proljeću na proljeće
Zadovoljan je Dinamom i danas, uvijek će to reći, ali zadovoljni su i njime, odigrao je 16 utakmica, od toga devet u europskim ispitima, dio je one udarne Bjeličine postave. Kažu da je primjer profesionalca, da među prvima dolazi na treninge, među zadnjima odlazi. I sad kad smo razgovarali, nakon što je već odigrao važnu ulogu u ostvarenju dugog sna o prezimljavanju, došao je na stadion ujutro iako nije bilo jutarnjeg treninga.
– Idem na terapiju – kazao je, a nas je zanimalo o kakvoj je ozljedi riječ.
– Ma nemam nikakvih problema, sve je to samo briga za tijelo, o tome se mora voditi računa – kazao je simpatični Kévin.
Očito je da se on brine, a dobro je to i za Dinamo, imat će zdravog pouzdanog stopera koji se u svojoj karijeri nosio s veličinama kakve su Neymar, Cavani, Zlatan Ibrahimović ili Agüero, kojeg je čuvao u Engleskoj.
Dinamo je nakon pobjede nad Spartakom s maksimalnih 12 bodova osigurao europsko proljeće koje je čekao 49 godina. Slavilo se u Zagrebu, slavilo se gdje god su navijači Dinama. U Maksimiru su dečki slavili u svlačionici, u klubu s ljudima koji rade u njemu.
Nakon tih službenih fešti, igrači su otišli na svoje dodatno slavlje. No izgleda da to nije bila “parada pijanstva i kiča”. Kako živite s ovim velikim uspjehom Dinama?
– Kao i svi, potpuno normalno, lijepo je to i sretni smo, ali mislimo da je to zapravo tek početak – mirno će, ali s očitim optimizmom kad je o plavoj momčadi riječ Kévin Théophile-Catherine.
I on, kao i njegovi suigrači, kaže da nije bilo nikakvog posebnog slavlja.
– Ma nije to bio nekakav posebni party, bilo nam je samo važno da se družimo, da budemo zajedno. Doista ništa posebno jer dobro smo znali da nas za tri dana čeka nova utakmica, tako da se i ne možeš opustiti.
Zajedno s ostalim plavim junacima upisali ste se u klupsku povijest ulaskom u to proljeće, što možemo od plavih u tom proljeću očekivati?
– Ha-ha, polako! Pa to je na proljeće, a mi smo sad tek u studenom. Ne živim na taj način da razmišljam o tako dalekoj budućnosti, živim dan za danom – kaže Francuz.
Nasmijao se i kad smo ga pitali bi li rado u tom proljeću igrao protiv nekog od francuskih klubova.
– Ne znam hoće li se netko od njih kvalificirati. Ali mi moramo odigrati još zadnje dvije utakmice u skupini koju želimo završiti na prvom mjestu, pa onda pričekati ždrijeb, vidjeti tko će biti nositelji, a tko neće...
Pratite li, osim nogometa, ostale sportove?
– Pratim, jako rado gledam košarku, volim NBA, ali i ostalo kad imam vremena, a sad ga baš i nemam. Da, jako volim i rukomet, jer Francuska je tu odlična, zar ne? Ha-ha – nasmijao se Kévin jer je znao kako je njegova rukometna reprezentacija nanijela niz poraza našoj reprezentaciji u jako važnim utakmicama.
Ne mijenjam sinu pelene
– Zato sam se i nasmijao, stalno vas pobjeđujemo, sorry!
Nažalost, pobjeđujete nas i u ključnim utakmicama na Svjetskim nogometnom prvenstvima, u polufinalu 1998. kad ste bili domaćini i postali svjetski prvaci, pa sad opet u Rusiji kad ste nas pobijedili u finalu.
– Samo opet mogu reći: Sorry!
A sad opet slijedi sraz Francuske i Hrvatske, ali ovaj put u tenisu u finalu Davisova kupa.
– Volim gledati tenis kad stignem, ali u zadnje vrijeme imam previše obveza pa gledam jako malo. Znam da ćemo igrati u finalu, ali još jednom sorry, navijat ću za Francusku, živim ovdje u Hrvatskoj, ali ipak sam ja Francuz.
Nadajmo se da ćemo mi njemu nakon tog susreta reći sorry. Puno vremena za gledanje sporta baš i nema jer je nedavno dobio drugo dijete.
– Obitelj mi je ovdje u Zagrebu tako da slobodno vrijeme provodim u obiteljskom krugu.
Kako se snalazite kao otac malog djeteta, mijenjate li pelene?
– Ha-ha, ne. Brinem se o sinu, ali mama mu je tu pa se ona brine o pelenama i sličnim stvarima.
Kévin Théophile-Catherine igrao je za mlade reprezentacije Francuske, možda bi mu sin mogao igrati za Hrvatsku?
– Prvo treba željeti baviti se nogometom, a onda, ako bude tako dobar, ipak bih radije da igra za Francusku – zaključio je dobro raspoloženi Théophile-Catherine, 29-godišnjak rođen u Saint-Brieucu.
>> Pogledajte gostovanje Igora Cvitanovića na Večernji TV-u
Smpatičan i dobar interview!