Veliki europski klubovi bacili su oko na Luku Ivanušeca, plava "sedmica" iza sebe ima sjajno proljeće s nikad boljom statistikom, a nastavio je tako i u ovoj sezoni, kao vrhunac stigao je hat-trick Astani u 4:0 pobjedi plavih u prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka, a onda je pogotkom i asistencijom u Puli protiv Istre pokazao da je u sjajnoj formi.
Bilo je puno odličnih pojedinaca u plavoj momčadi u toj utakmici s Astanom, kao što su Mišić, Petković, Ristovski, Moharrami..., ali Ivanušec je sa svoja tri pogotka osigurao plavima miran put na uzvratni susret koji se u srijedu igra u Kazahstanu.
Teško je netko prije 24 godine u Ljubešćici, mjestu na pola puta između Novog Marofa i Varaždinskih Toplica, mogao pomisliti da će to mjesto imati takvu zvijezdu. No, Luka Ivanušec, koji i dalje rado ide u Ljubešćicu, ondje je obožavan. Ne samo zato što je taj kraj obojen u plavo, u njemu valjda svi navijaju za Dinamo, već i zbog toga što je Luka, bez obzira na popularnost, ostao isti kakav je bio dok je odrastao.
Roditelji nisu išli za novcem
Očito je da su ga tako svojim odgojem usmjerili roditelji Josip i Jasminka, koji imaju i starijeg sina Gorana, koji je vozač, a nogomet igra amaterski.
Luka je nogomet počeo igrati kao devetogodišnjak u NK Novi Marof. Tamo mu je prvi trener bio Milan Miketek. Lukine partije zapele su za oko treneru Zoranu Kastelu, koji je inzistirao da dođe u Varaždin, te se to i dogodilo kad mu je bilo 12 godina.
Nije to bilo lako organizirati radničkoj obitelji, Ljubešćica je 25 kilometara od Varaždina pa su ga roditelji vozili na trening poslije škole. No, kad je krenuo u srednju školu u Varaždinu, bilo je već lakše jer je odmah poslije nastave išao na trening.
Put je Ivanušeca odveo iz Varaždina u Lokomotivu, u kojoj je sa 17 godina debitirao u prvoj momčadi. Mogao je mladi talent i u jače klubove, zvali su ga već tada Dinamo, Hajduk, Rijeka, belgijski Gent, no obitelj u kojoj je nogomet doručak, ručak i večera odabrala je klub sa zagrebačke Kajzerice. Očito su držali da je to bolje za Lukin razvoj i napredak, a i sin im je ostao dovoljno blizu da dolaze na njegove utakmice, da mu mama katkad skuha. Možda bi Luka i prihvatio neku inozemnu ponudu, no roditelji nisu dali jer se nisu poveli za novcem, nego su gledali dobrobit svog sina.
VEZANI ČLANCI:
Pokazalo se to dobrom odlukom, Ivanušec je sjajno napredovao kod trenera Tomislava Ivkovića.
– Odmah sam ga prepoznao, vidjelo se na njemu ovo što sad radi, bio je kao ždrijebac, okretan, dinamičan, sav u pokretu i lijepo ga je bilo gledati na treninzima. Griješio je kao mladi igrač, ali usmjeravali smo ga. Odmah sam ga stavio u drugom krugu europskih kvalifikacija protiv ukrajinske Vorskle, pitali su me što mi je, zašto ga stavljam u momčad. No meni se sviđao, nije me zanimalo kako će odigrati, nego kako će se ponašati jer sam želio vidjeti da se nije preplašio ili sakrio, a on bio isti kao na treninzima – rekao nam je Tomislav Ivković, pa nastavio:
– Nisam mogao tražiti od 17-godišnjeg klinca da radi čuda. Ali dao sam mu šansu, baš da vidim kako će se ponašati prvi put protiv ozbiljne momčadi i bio je najbolji na terenu.
Doček u Ljubešćici
Dobio je kao igrač Lokomotive i poziv Ante Čačića u A reprezentaciju 2017. godine i tada je postigao pogodak i u tom času bio je najmlađi strijelac u povijesti reprezentacije. Postigao je pogodak Kini u susretu koji je završio 1:1, a Hrvatska je izgubila nakon jedanaesteraca. No, taj pogodak i činjenica da je tada bio najmlađi strijelac reprezentacije razveselila je Ljubešćicu.
– Onda mu je Ljubešćica priredila doček. Mi smo se osjećali nevjerojatno. Da jedan dečko iz Kalničke ulice u Ljubešćici, postane najmlađi strijelac u povijesti Vatrenih. Znali smo da je to velika stvar, ali jednostavno u tom trenutku nismo bili svjesni – rekao je Josip Ivanušec, Lukin otac za službenu stranicu općine.
VEZANI ČLANCI:
Luka je i dalje igrao odlično i stigao je novi poziv Dinama i u ljeto 2019. plavi su za njega lokosima platili tri milijuna eura. Velik je to bio novac za hrvatske transferne prilike, ali plavima se itekako isplatio, sad bi mogli dobiti i četiri puta više. S tim da je još važnije ono što je Ivanušec Dinamu donio na travnjaku. Pokazalo se da je bila dobra odluka da izabere Dinamo jer i tada je na stolu imao bogatiju ponudu grčkog Olympiacosa. No, odluka je bila Dinamo jer ponovno je bila procjena da će u Dinamu bolje napredovati i razvijati se, trener Nenad Bjelica inzistirao je na njemu, a uz to nastavio se i školovati.
Završio je srednju Prehrambeno-tehnološku školu, zanimljivo je da je praksu obavio u zagrebačkoj tvornici Kraš, koju je poslije s Nenadom Bjelicom i cijelom momčadi obišao i rado se prisjetio svojih radničkih dana.
Nakon što je maturirao u Zagrebu je upisao fakultet te ga i završio, s 22. godine na zagrebačkom Sveučilištu Libertas završio je studij sportskog menadžmenta i ima titulu prvostupnika ekonomije te iza imena i prezimena može staviti kraticu bacc. oec.
No, nogomet je ostao njegov život, rekao nam je jednom prilikom da će se i nakon karijere baviti sportskim menadžmentom, da se vidi u sportu, no pustimo sad to. Tek su mu 24 godine i još jako puno toga treba pokazati na nogometnom terenu, a ne pokraj njega.
Rekli smo da je sad u fokusu velikih klubova, a najkonkretniji je nizozemski prvak Feyenoord koji je poslao već treću ponudu plavima, ali još ni ta nije prihvaćena. Dinamo ga želi što dulje zadržati ne bi li mu pomogao u ovim europskim kvalifikacijama, ali je gotovo sigurno da će Luka ovog ljeta otići.
VEZANI ČLANCI:
Inače samozatajan i tajnovit Marko Naletilić, koji mu je zastupnik, rekao nam je da očekuje da će Luka ovog ljeta otići, uostalom puno je i mlađih igrača otišlo.
Neće ga biti lako zamijeniti kad ode, ali takav je život u Dinamu, uvijek najbolji odlaze.
A Luka je poseban, uvijek je susretljiv, dečko s kojim se može razgovarati, koji je i dalje onakav kakvog smo ga upoznali još u Lokomotivi. I ono što je važno, iskren je. Naravno da je bio tužan i razočaran kad se nije našao na konačnom popisu Zlatka Dalića za Svjetsko prvenstvo u Kataru.
– Naravno da bih volio da sam na tom popisu, ali svjestan sam situacije i kakav je kadar u hrvatskoj reprezentaciji. I ja moram bolje i sigurno ću se probati vratiti u reprezentaciju što prije. Zapet ću i sve je na meni. Ako opet budem dobar, bit ću pozvan. Jednostavno, moram pogledati s realne strane. Pao sam u formi, nisam bio na razini na kojoj sam trebao biti. To znam i to si zamjeram. Ali, kao što danas kažem i ovim ljudima, ne treba odustajati, neću ni ja. Siguran sam da ću se vratiti bolji – rekao nam je tada Ivanušec.
I vratio se, bio je odlučan, a pomogli su mu i savjeti psihologa u Dinamu, imao je čudesno proljeće i Dalić ga je ponovno pozvao, na final four Lige nacija, gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Igrao je 78 minuta u polufinalu u kojem je asistirao protiv Nizozemske, na kraju smo slavili s 4:2 u produžecima, a 78 minuta upisao je i u finalu protiv Španjolske, od koje smo izgubili u jedanaestercima.
Protiv Nizozemske se igralo na legendarnom stadionu De Kuip pred 40.000 ljudi uz veliku podršku naših navijača. I sad bi taj De Kuip Ivanušecu mogao postati novi dom nakon Varaždina, Kajzerice i Maksimira. Jer, Feyenoord je klub iz Rotterdama koji igra na tom stadionu, to je klub koji želi zvijezdu Dinama, a čitamo da se i Luki sve to čini "zanimljivim". Nama bi ga bilo zanimljivije gledati u Maksimiru, ali želje su jedno, realnost nešto drugo.
