Nekoliko je pogrešaka napravljeno na terenu, a onda se slični scenarij ponovio kod odluke Disciplinske komisije (u nastavku Komisija), koja je nastavila s nelogičnim i pogrešnim odlukama. Ovo su bili koraci i pogreške...
Pogreška 1: Splitov vratar Zagorac glumi Tonija Schumachera (još jednom bez kazne)
Za one mlađe i manje upućene, Toni Schumacher bio je sjajan vratar, ali nogometna ga povijest pamti prije svega po njegovu naletu na francuskog reprezentativca Battistona u polufinalu SP-a 1982., start za koji nije dobio ni žuti karton, a otpremio je čovjeka u bolnicu. Jednako je toliko neoprezan bio i Danijel Zagorac, koji bi natjerao Bobana da ispljune nekoliko zuba, samo da je njegov skok bio malo viši, ali i ovako je bio dovoljno neoprezan da bi hladno dobio crveni karton.
Kako je snimka pokazala, on ide ravno u igrača bez neke prevelike šanse da kontrolirano igra loptom, a nije ni u svom prostoru, tako da nema potrebe da ima sudačku zaštitu kakvu vratari obično imaju unutar svojih 16 metara. Sam kontakt je iznimno intenzivan, a start se lako može okarakterizirati kao brutalan. Zbog toga što sudac nije pri tom incidentu na pravi način reagirao, uslijedio je sljedeći...
Pogreška 2: Tko uopće vidi što se dogodilo?
Nakon gužve koja je nastala jer su igrači Zagreba imali razloga biti nezadovoljni, odjednom stoper Splita Barbarić pada kao gromom pogođen. Kada se situacija pogleda nekoliko puta (a dovoljno je i jednom), cijela stvar izgleda kao neki loše pogođeni trenutak za promociju vlastitih glumačkih sposobnosti, kao na probi za ZKM ili filmsku industriju. Barbariću vidno kontakt s Bobanom nije nanio nikakvu bol, kontakt je minimalan, ali splitski je igrač uvidio priliku i pao kao u teatru apsurda.
Ono što pak nije očito na prvu loptu, otvara i važnije pitanje – koji je sudac na terenu mogao vidjeti ovu situaciju dovoljno jasno da bi mogao procijeniti je li Bobanovo udaranje glavom prouzročilo Barbarićev pad? Glavni sudac očito nije mogao jer je bio okrenut leđima, a četvrti sudac također nije mogao jer ga je sprečavala gužva. Netko od pomoćnika je možda mogao, ali kada se pogleda mjesto prekršaja, dolazimo do novih problema...
Prvi je problem što su i jedan i drugi pomoćnik zbog mjesta na kojem je napravljen prekršaj i gdje je nastala gužva barem 30-tak metara udaljeni, pa se kontakt glavama slabije vidi, pogotovo zbog činjenice da su se igrači jedan drugom unosili u lice. Na slici se vidi mjesto prekršaja...
Dakle, prvi pomoćnik (koji je kod trenerskih klupa) također ima isti problem kao i četvrti te mu je praktički nemoguće vidjeti cijeli incident zbog gužve koja je ravno ispred slučaja Boban – Barbarić. Drugi pak pomoćnik može vidjeti igrače, ali pritom gleda u leđa Gabrijela Bobana, pa je njegova perspektiva zapravo iznimno ograničena. Može se pretpostaviti (možda je bio i neki drugi pomoćnik, ali to bi tek bilo besmisleno) da je upravo on (drugi pomoćnik Bojan Zobenica) dojavio glavnom sucu Zebecu kako je Boban zaslužio crveni karton, a to je zaključio na temelju pogleda s oko 30 metara udaljenosti, gledajući u igračeva leđa.
Barbarić je, dakle, svojim padom (nakon stanke od jedne sekunde) uspio isprovocirati crveni karton protivnika. Ni prvi ni zadnji nogometaš kojem je to uspjelo, a sudac se može obraniti činjenicom da je sam pokušaj udaranja protivnika glavom (uz minimalan kontakt) dovoljan da bi se igrača isključilo iz utakmice. Na prvi se pogled čini da je Boban samo isprovociran činjenicom da mu se Barbarić unio u lice te da pokušaja udarca nema, ali to se ne može utvrditi sa sigurnošću.
Pogreška 3: Zaključci komisije
Tijekom Svjetskog prvenstva u Brazilu, portugalski je reprezentativac Pepe dobio crveni karton protiv Njemačke nakon slične situacije, gdje nije glavom udario Thomasa Mullera, ali je bilo kontakta, a pritom je i Nijemac potencirao njihov kontakt. Kontakt glavom je postojao, kao u situaciji Boban – Barbarić, a u obje je utakmice i dodatno potenciran, s tim da je Barbarić otišao tri koraka dalje od Thomasa Mullera.
Pepe kasnije, te potpuno u skladu s pravilima, nije mogao igrati sljedeću utakmicu protiv SAD-a, nakon što se utvrdilo da je incident dovoljan kako bi portugalski igrač dobio isključenje na terenu. Nije se naravno, nigdje spominjalo kako je kazna od 60 minuta dovoljna, niti je to ikome palo na pamet, kao u slučaju Gabrijela Bobana.
Postoji i druga varijanta, koju doduše vrlo rijetko susrećemo jer razne komisije vrlo nevoljko poništavaju odluke donesene na terenu. Komisija je, dakle, mogla preokrenuti crveni karton koji je dodijeljen Bobanu i tako svu odgovornost pogreške prebaciti na suca i njegove pomoćnike. Takva bi odluka međutim imala reperkusije – moralo bi se reći da je netko od pomoćnih sudaca bez dovoljno informacija proslijedio odluku o tako drakonskoj kazni glavnom sucu, koji ovom prilikom ipak nije kriv, ali je konačni nositelj odgovornosti.
Slijed pogrešaka, dakle, ide ovako:
– Brutalan start Danijela Zagorca ostaje bez sankcije, a vjerojatno zaslužuje crveni karton. Neprepoznavanje te situacije inicira sve ostale probleme...
– Bobanov i Barbarićev kontakt procjenjuje se kao isključujući karton, iako zapravo nema suca koji može na adekvatan način vidjeti situaciju. Ako se crveni karton još nategnuto i može opravdati, Barbariću obavezno ide žuti za simulaciju, koju nitko nije primijetio iz već spomenutog razloga jer nitko nije na pravi način vidio situaciju.
– Komisija može ili potvrditi ili poništiti odluku suca (dakle, nikako oboje), a napravila je nešto između, što je vjerojatno najveća besmislica cijele priče. Bilo bi zanimljivo čuti od Komisije koja je to margina i količina minuta dovoljna kako bi se pokrio ''mali'' crveni karton.
Zaključno, pogreška na terenu je bilo, ali ni jedna od njih ne može se usporediti s pogreškom Komisije, koja je, slično kao i Newman u epizodi Seinfelda koja se referirala na solomunsko rješenje – prepilila bicikl na pola! Pritom, niti je stala iza odluke suca niti je odluku proglasila pogrešnom, tako zapravo otvarajući Pandorinu kutiju za sve buduće slučajeve i žalbe.
Sada će vjerojatno imati gomilu posla (za što su sami krivi) s klubovima koji će od ovog slučaja pokušati napraviti presedan, preko kojeg će tražiti da i njihovi igrači ne dobiju dodatnu utakmicu kazne, jer je XY minuta tijekom određene utakmice dovoljno, a prekršaj ionako i nije bio baš tako brutalan.
Zašto bi si Komisija toliko zagorčala život i vjerodostojnost? Teško je reći, ali racionalnog odgovora nema...
>> Medić žestoko kritizirao suce i to mu se vratilo - Zagreb ponovno teško oštećen
Pitanje svih pitanja je, dal bi ovog članka bilo da Boban nije zabio gol Hajduku. Također ja neznam što radi Hrvatsko novinarsko društvo. U trenutku dok na birou rada ima nekoliko tisuća nezaposlenih novinara, dotle večernjak objavljuje članke amatera s navijačkog portala, bez da se autor tog članka potpiše.