Domagoj Duvnjak (24) na ovom svjetskom prvenstvu najbolji je igrač kada se zbroje pogoci i asistencije (67). Među prvih deset igrača je po broju pogodaka i osvojenih lopti te je drugi dodavač, odmah iza Palmarssona. Bio je lider naše reprezentacije i na ovom Svjetskom prvenstvu dokazao je da je vođa jedne nove generacije. Naslijedio je Ivana Balića, najboljeg svjetskog rukometaša od 2003. do 2009. godine.
Divio se asevima
– Od Ivana sam puno naučio. Sjećam se kako sam upijao svaki njegov potez na Svjetskom prvenstvu u Portugalu i na Olimpijskim igrama u Ateni. Gledao sam svaku utakmicu naše reprezentacije na televiziji i divio se svim tim igračima. A onda mi se pružila prilika da se sa Ivanom, ali i ostalim igračima, upoznam. Bilo je to 2006. godine na pripremama za Europsko prvenstvo u Švicarskoj – rekao je Domagoj.
O upoznavanju s Balićem jednom je rekao:
– Čudo od igrača. Dugo sam ga želio upoznati. Ta želja mi se ostvarila na mom prvom okupljanju seniorske reprezentacije. Prišao mi je i rekao: "Di si, mali...", a ja sam samo odgovorio: "Evo me". Samo me potapšao po ramenu, a ja sam razvukao osmijeh. Meni dovoljno. Tako je počelo... Danas se čujemo gotovo svakog dana. Zanima se za zbivanja i daje mi korisne savjete – rekao je Duvnjak koji se do pojave Ivana divio Jacksonu Richardsonu.
Vratimo se malo na završnicu ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva.
– Nije se bilo lako dignuti nakon onog poraza od Danske. Nažalost, nismo bili pravi i, nažalost, opet nam se jedan loš dan dogodio u polufinalu. Nadam se da će to prokletstvo nestati sljedeće godine na Europskom prvenstvu u Danskoj. Uoči susreta za broncu ostali smo i bez Vukovića. No, opet smo pokazali karakter i treći put zaredom osvojili smo brončanu medalju.
Protiv Danske igrao je s temperaturom 37,8, ništa bolje nije bilo ni protiv Slovenije.
– Ne bih sad o tome. Malo me pokosila bolest. Liječnici su napravili sve da me osposobe i hvala im na tome. Prvi put je u reprezentaciji igrao sa Mandalinićem, Špremom, Stepančićem.
– Drago mi je da su doživjeli jedno veliko natjecanje. Nadam se da smo im i mi malo stariji uspjeli pomoći da se što bolje uklope. Tako je bilo i meni kada sam se prvi put našao na jednom velikom natjecanju, 2007. godine u Njemačkoj.
Brojni ožiljci i ogrebotine
S ovog Svjetskog prvenstva ponijet će nekoliko lijepih "ožiljaka". Naime, tragovi suparničkih noktiju vide se po Domagojevu vratu i rukama.
– Na kraju moramo biti zadovoljni kako smo odigrali turnir. Nastavili smo tamo gdje smo stali u Londonu. Igrali smo jedan zaista lijepi rukomet.
Kakvu Hrvatsku možemo očekivati 2014. godine na Europskom prvenstvu u Danskoj?
– Nadam se još bolju. Ali, prvo trebamo biti svi zdravi.
Koliko su nam zapravo nedostajali Lacković, Buntić, Štrlek, Vuković...
– Puno. Svi su nam nedostajali. Sigurno je da bismo bili puno jači. Zaista smo imali veliki peh s ozljedama, za razliku od Londona gdje smo svi bili OK.
Je li ovo bio vaše najbolje odigrano veliko natjecanje?
– Ne znam. To bi trebali drugi reći.
Kada se mora javiti u klub, u Hamburg?
– Mislim u četvrtak. Dakle, imat ću dva, tri dana odmora. Super – zaključio je Duvnjak.
Ovo mu je bilo četvrto Svjetsko prvenstvo. U Njemačkoj je 2007. godini odigrao samo šesnaest minuta protiv Španjolske i postigao jedan pogodak. Dvije godine poslije u Hrvatskoj je postigao 38 pogodaka i imao jedanaest asistencija, a prije dvije godine u Švedskoj postigao je samo 13 pogodaka i imao samo devet asistencija.
Svaka čast Kaubojima,najbolji ste...