U 43-godišnjoj povijesti ATP Mastersa tek se četvrti put dogodilo da o pobjedniku, a time i svjetskom teniskom prvaku, odlučuje sraz prvog i drugog igrača svijeta. Ove godine u Londonu u tim su se ulogama našli Srbin Novak Đoković, prvi, i Roger Federer, drugi igrač s ATP ljestvice. Preklani je Federer kao drugi pobijedio Nadala kao prvog igrača svijeta, 1986. prvi je Lendl nadjačao drugog Beckera, a 1983. drugi McEnroe bio je bolji od prvog Lendla.
Ovogodišnji finale londonskog Mastersa pretvorio se tako u istinski sraz divova i pravu krunu sezone, a sam završni turnir najbolje osmorice potvrdio je da svjetskim tenisom vlada velika trojka: uz već spomenute Đokovića i Federera u nju se uvrstio i Andy Murray. Može se, naravno, govoriti i o velikoj četvorki jer tom društvu svakako pripada i Rafael Nadal, ali šestomjesečno izbivanje iz teniskih arena (zbog ozljede koljena) ipak je Španjolca gurnulo u drugi plan.
Uzmemo li u obzir 14 najjačih turnira u 2012. prije Mastersa (četiri Grand Slama, OI i devet turnira iz kategorije Masters 1000), vidjet ćemo da je na njima dominirala spomenuta velika trojka. Osvojili su ih čak 10 ili 71 posto.
Đoković je prvi na ATP ljestvici, osvojio je pet turnira, od čega jedan Grand Slam (Australian Open) te tri iz kategorije Masters 1000 (Miami, Šangaj i Toronto). Zaradio je 8,193.737 USD, a ove godine (prije finala Mastersa) ima 74 pobjede i 12 poraza (86 posto).
Federer je drugi na ATP ljestvici, osvojio je šest turnira, od čega jedan Grand Slam (Wimbledon) i tri iz kategorije Masters 1000 (Cincinnati, Indian Wells i Madrid). Zaradio je 6,624.842 USD, a u 2012. ima 71 pobjedu i 11 poraza (86,6 posto).
Murray je treći na listi, osvojio je tri turnira, od čega također jedan Grand Slam (US Open), ali i zlato na Olimpijskim igrama. Zaradio je 4,734.230 USD, a godinu je okončao sa 56 pobjeda i 16 poraza (77,7 posto).
Preostala četiri velika turnira, da ne bude zabune, osvojili su Nadal (Roland Garros, Monte Carlo i Rim) i David Ferrer (Pariz).
Uoči finala Federer je u međusobnim dvobojima s Đokovićem vodio sa 16-12, ove godine 2-2, u finalnim susretima 4-3, u dvorani 3-1. I Đoković i Murray ove su godine (prije Mastersa) bili poravnati (3-3) kao i Federer i Murray (2-2).
Federer je tako pobijedio Murraya u finalu Wimbledona, a Britanac mu je uzvratio u dvoboju za olimpijsko zlato. Đoković je bio bolji od Murraya u finalima Šangaja i Miamija, ali je zato Murray bio uspješniji u završnici US Opena. Đoković i Federer sastajali su se uglavnom u polufinalima, a prije Londona u finalu su se sučelili jedino u Cincinnatiju (pobijedio je Federer).
Ako je Federer najveći tenisač svih vremena (a vlasnik je većine rekorda), onda Đokoviću i Murrayu može biti čast da su mu u 2012. bili (gotovo) ravnopravni.
Djoko i Murray se kao teniseri poznaju jos kad su imali dvanaest godina starosti. Njih dvojica su veliki prijatelji. Zasad Djoko, mada sve tjesnije, pobjedjuje Murray-a. Ponekad i izgubi, naravno. Djokovic je nedavno izjavio da ce, najvjerovatnije, njih dvojica jedno vrijeme biti glavne teniske "megdandzije" na ATP Tour-u. Bilo bi fino da im se najzad prikljuci i "Cili" (Cilic) ali on zaista mnogo oscilira u igri.