Ivan Huklek (87 kg), član Hrvačkog kluba Sesvete, osvojio je brončanu medalju na Prvenstvu Europe do 23 godine održanom u Novom Sadu. Nakon pobjeda nad Bugarinom Dimitrovim (10:4) i Bjelorusom Kursom (11:4) i polufinalnog poraza od Rusa Halilova, ponajbolji mladi hrvatski hrvač u borbi za broncu nadjačao je Finca Metsomaekia (6:2).
Na juniorskom Prvenstvu Europe prije tri godine bio je treći, dok je 2017. na mlađem seniorskom Svjetskom prvenstvu bio srebrni, baš kao i lani na U-23 prvenstvu Europe. Kao takav, osvajač četiri medalje u mlađim uzrastima, Ivan zacijelo predstavlja veliku nadu hrvatskog hrvanja.
- Nisam tu samo ja, imamo jako dobru generaciju mladih hrvača kao što su Kamenjašević koji ima dvije europske medalje, Milković je peti junior na svijetu, Filip Sačić je peti u Europi do 23 godine. Dobro se radi jer se sve nekako dobro posložilo i na gradskoj i na razini nacionalnog saveza.
Da je u polufinalu protiv Rusa Halilova bio malo više ziheraški nastrojen, sada bismo pričali o još jednom njegovu finalu, a možda i o prvom zlatu.
- Napravio sam glupu pogrešku. Vodio sam 6:3, kontrolirao polufinalnu borbu, a onda sam ušao u neki zahvat iz kojeg me on preokrenuo na leđa pa sam izgubio. Radim na tome da kada povedem znam sačuvati vodstvo, no moj stil je napadački pa me povuklo. Inače, ja više volim raditi u stojci, tu najviše pokušavam osvajati svoje bodove.
Koliko će biti teško izboriti olimpijsku normu?
- Bit će jako teško jer su za Tokio postrožili kriterije pa su četiri kvote po kategoriji manje. Dosad je u svakoj od olimpijskih kategorija, a njih je šest a ne deset kao što je na našim prvenstvima, bilo po 20 boraca, a sada ih je 16. Srećom, ja se borim u svojoj prirodnoj kategoriji do 87 kg. U treningu obično imam 90 kg pa mi za natjecanje nije problem skinuti tri kilograma. Inače, trenirati hrvanje sam počeo zbog brata koji je davno odustao, no zato sa mnom stalno sparira moj bratić.
S obzirom na to da se bavi rudarskim sportom, je li u Hrvatskoj moguće živjeti od hrvanja?
- Trenutno jest jer sam uspješan, osvajam medalje, pa dobijem stipendiju, a i jedan sam od sportaša vojnika, kao i još četvorica hrvača a to su Kamenjašević, Starčević, Etlinger i Lizatović. Osim toga, može se nešto zaraditi i u Bundesligi, a i svjetske medalje nam donose mirovinu nakon 45. godine.
A tu će medalju tek morati zaraditi.
- Ja sam već pobjeđivao i osvajače seniorskih medalja. Mislim da sam već sada u krugu hrvača koji se imaju pravo nadati medalji, tu sam negdje blizu, no treba mi se posložiti još nekoliko stvari. Pa ja tek ulazim u seniorske vode pa vjerujem da će doći i ta seniorska medalja.
Za svaki slučaj, ne odviju li se svi njegovi planovi kako priželjkuje, Ivan se nastoji osigurati s diplomom hrvačkog trenera.
- Kineziološki fakultet u Zagrebu studiram izvanredno jer mi je to omogućava da ne remetim režim treninga što bi bio slučaj da studiram redovno.
>> Pogledajte nježniju stranu Mirka Cro Copa
bravo samo naprijed I puno sreće I zdravlja ti želim...