Među sudionicima ovogodišnjeg Sunset Sports Media Festivala bio je i Boštjan Nachbar, negdašnji NBA i euroligaški košarkaš i dugogodišnji slovenski reprezentativac, danas u ulozi direktora Unije euroligaških igrača (ELPA).
- Mi smo s našom udrugom počeli tek prije šest godina dok Udruga NBA igrača (NBPA) postoji od 50-ih godina prošlog stoljeća. I zato je bilo tim bitnije da se organiziramo na najvišoj mogućoj razini.
Čini se da se u tome i uspjelo dobrim dijelom zahvaljujući i direktoru Nachbaru.
- Kao direktor imam redovite razgovore s Euroligom a svake tri godine potpisujemo kolektivni ugovor koji definira mnoge stvari. Dosta putujem, obiđem u sezoni svih 18 klubova a i često sam na sličnim događanjima kao što je ovaj sportsko-medijski festival. Nije lako ali volim pomagati igračima. Moj posao je da štitim prava igrača i da dižemo standarde iz godine u godinu, da mogu imati što bolje i što duže karijere.
Kakvi su sve problemi s kojima se Udruga susreće?
- Počeli smo s osnovnim stvarima kao što su jednokrevetne sobe za igrače. Oni putuju puno, to je po 40-45 utakmica na putu. Maknuli smo s terena skliske reklamne naljepnice koje mogu biti opasne. Kad klub igrača ne plaća ELPA ga prijavi Euroligi a ona zablokira klub da ne može dovoditi druge igrače dok ovog ne plate. Izborili smo se da igrač kod ozljede ili bolesti ima pravo i na drugo liječničko mišljenje, da nije jedino ono od klupskog liječnika. Definirali smo i koliko mogu trajati pripreme za novu sezonu ali i kada smije biti prvi trening nakon utakmice.
Sve to, nažalost, vrijedi samo za Crvenu Zvezdu i Partizan ali ne i za najjače slovenske i hrvatske klubove koji se sa sjetom prisjećaju igranja u Euroligi koja im je, s odmakom vremena, sve dalje i dalje.
- Vremena su se promijenila. Košarka je postala ozbiljan biznis a države nastale raspadom bivše SFRJ, osim Srbije, te države to ne mogu to pratiti. Štoviše, došli smo do točke da se možemo samo nadati da će doći neki bogataš i spasiti klub. Nekad su oni dolazili iz Rusije a sada iz arapskih zemalja. Bez toga nitko nema izgleda imati proračun od 10-12 milijuna eura. U Sloveniji mi to ne možemo niti zamisliti. A ja sam, zamislite, Euroligu osjetio igrajući za Laško i to mi je otvorilo put.
Ponajbolji svjetski košarkaš, Slovenac Luka Dončić, svoj je put pronašao otišavši još kao klinac u Real.
- Bez obzira na to što je u Real otišao vrlo rano, od 2017. pa naovamo on je spreman igrati za reprezentaciju. Bilo bi lošije da je igrao kod nas i otišao u NBA i da ga više nikad ne vidimo. On ima nevjerojatan osjećaj pripadnosti no u neko vrijeme će morati napraviti pauzu.
Po Hrvatsku ne bi bilo loše da to bude baš ovo ljeto jer nam je Slovenija suparnik na olimpijskim kvalifikacijama.
- Puno će zavisiti o tome kako će završiti ovaj finale. Meni se čini da bi to moglo otići do šest utakmica.
Koliko Slovenija bez Luke može računati na visoke plasmane na velikim natjecanjima.
- Mogla bi Slovenija dobivati utakmice na Eurobasketu i bez Luke no on je igrač koji igra za momčad. On može igrati 40 minuta, dati 30 koševa i da svi oko njega igraju bolje. Čančar, Prepelič, Tobey, Zoran Dragić, to su igrači koji su svoje najbolje utakmice odigrali u reprezentaciji. Osim toga, on je superzvijezda i njega svi poštuju. Treneri, suparnici, suci, FIBA... Antetokounmpo je drugačiji tip igrača. Za NBA pravila nevjerojatan, a za Fibina pravila ne toliko. Luka je pak nevjerojatan u svim pravilima. No, tko će osvojiti taj turnir u Ateni teško je reći.
Ima li Hrvatska izgleda?
- Šteta što ste bez Bogdanovića jer on može igrati dobro po svim pravilima. Hezonja je sazrio i baš mi je drago da igra tako dobro. Od njega će se očekivati mnogo i o njemu će puno ovisiti. Njegova dobra igra mijenja energiju momčadi. On s dvije-tri akcije može promijeniti cijelu priču.
Koje reprezentacije na Olimpijskim igrama imaju određenih izgleda protiv ovako jake američke vrste s LeBronom, Curryjem, Durantom, Embiidom, Tatumom, Davisom, Leonardom, Bookerom....?
- Možda Srbija a možda Francuska. Izgledi su mali ali u jednoj utakmici postoje.
Kad smo već kod neujednačenih pravila ne bi bilo loše objediniti ih.
- Ja ne bih širio tricu na NBA udaljenost. Uveo bih tri sekunde u obrani jer to potpuno mijenja igru. Nije dobro da igrači u Europi mogu skinuti loptu iz obruča. Mislim da je četiri puta 12 minuta previše, dovoljno je 40 minuta trajanja utakmice. Što se tiče kontakta, može neki miks, između NBA i Fibinih pravila.
Koliko ima smisla Dubai u Euroligi?
- S jedne strane to svi rade, svi idu na Arapski poluotok. I Formula 1, UFC, boks, tenis, nogomet, NBA održava ondje predsezonske utakmice. Stoga i Euroliga mora nešto napraviti na tom prostoru da bi bila progresivna. No, ipak pričamo o Euroligi za koju bi bilo dobro da joj taj klub donese nešto novo, ne samo novce već neki novi aspekt. Možda je potrebno novo tržište da spasi europsku klupsku košarku. Europski klubovi gube novce jer košarka nije produktivna. Proizvod je dobar ali biznis oko toga nije dobar za razliku od NBA lige koja je blizu ugovora za televizijska prava koji će joj u 11 godina donijeti 76 milijardi dolara.
Veliki novci vrte se i u američkoj sveučilišnoj košarci. NCAA odnedavno plaća i studente košarkaše. Koliki je to udarac za europsku košarku?
- Vi ne možete spriječiti mladog igrača da ode na studij u Ameriku i to jest veliki udarac. Zapravo, veći je problem što će igrač igrati za koledž, neće proći na NBA draftu i vratit će se u Europu gdje neće biti spreman za Euroligu. A o tome se ne priča. Nije problem što će otići već je problem što nitko ne brine kamo će se vratiti. Tamo će igrati pred 20 tisuća ljudi, zaradit će 200 tisuća dolara i igrat će u prvoj Slovenskoj ligi. Baš me zanima koji će to euroligaški treneri takvim igračima dati priliku. U Euroligi malo trenera daje priliku mladim igračima. Preko 90 posto klubovi u Europi, ako ne i više, brine samo o pobjeđivanju. Ako se ne pobjeđuje ode trener, mijenja se generalni menadžer. Rijetko tko radi na duge staze. Svi se boje ispadanja u niži rang, gubljenja sponzora. Preveliki je pritisak na klubove i zato se događa da igra premalo mladih igrača. NBA je biznis broj jedan i oni će uzeti talente a pitanje je što će europski klubovi raditi s talentom koji ondje otpadne.
A što je s igračima koji su, s početkom agresije na Ukrajinu, ostali u ruskim klubovima ili su im u međuvremenu pristupili.
- Kad je počeo rat pomagali smo onima, ako su trebali pomoć, koji su htjeli izaći iz ugovora. U nekim slučajevima smo to dogovarali izravno s klubovima a drugima preko suda odnosno BAT-a. Oni koji su tamo otišli u međuvremenu se niti ne javljaju jer su sami tako odlučili.
Koliko će proći vremena da se ruski klubovi vrate u Euroligu?
- To će trajati godinama. Kao što vidite, situacija u Ukrajini je sve lošija, obje strane spremaju sve više vojnih akcija. To je više pitanje za političare. Euroliga ništa neće napraviti bez zelenog svjetla institucija. Pitanje koje mene više brine sa strane interesa igrača jest što će se dogoditi kada sportska Rusija bude prihvaćena. Kako će, recimo, igrač iz francuskog kluba biti prihvaćen u Moskvi ili pak kako će biti prihvaćeni igrači CSKA kad zaigraju u Parizu.
