Vaterpolo i nogomet ruku pod ruku? Naizgled neprirodno udruživanje, osim naravno pitate li nogometnoga avangardista Pepa Guardiolu, čija je desna ruka već godinama najbolji svjetski vaterpolist u povijesti, legendarni Španjolac Manel Estiarte (54).
Skupa u Barceloni, skupa u Bayernu, od ljeta skupa i u Manchester Cityju. Nerazdvojan tandem sportskih velikana; iskreno i neraskidivo prijateljstvo i istovjetni pogledi na svijet vrhunskoga sporta.
– Manel mi enormno pomaže na niz praktičnih načina. Uvijek će imati ideju kako me izbaviti iz monotonije moga posla, ali više od svega znače mi njegova odanost i emocionalna podrška. Kad sam prolazio kroz teško razdoblje, čak i sumnjao u sebe, on je bio tu. Kad god ga pitam: ‘Manel, što ti misliš o tome, znam da mogu očekivati iskren, pošten i inteligentan odgovor – opisao je Pep svoj odnos s Estiarteom.
Naglašava kako “vaterpolski Maradona”, iskusan mačak premazan svim mastima, sjajno tumači govor tijela igrača.
– Manel je u tome briljantan. Zna točno što određeni pogled ili gesta znači, on će brzo osjetiti i najmanju promjenu u ozračju u momčadi, i s apsolutnom sigurnošću reći mi jesu li igrači iza nas ili ne – dodao je Guardiola.
Slavni Manel Estiarte Duocastella ima svoju povijest i s Hrvatima. U možda najznačajnijem razdoblju karijere trenirao ga je Splićanin Dragan Matutinović (62), izbornik španjolske reprezentacije od 1990. do 1993.
– Vodio sam brojne velike vaterpoliste, ali Estiarte je svakako najveći od njih. Iznimno inteligentan i komunikativan i, zahvaljujući tome, izvrsno se snašao u nogometnom okruženju. Nije me iznenadilo što ga je Guardiola uzeo u svoj stožer jer njih dvojica dugo se poznaju. Kada sam 1992. godine vodio Španjolsku na Olimpijskim igrama, Guardiola je dolazio na naše utakmice. Zbog prijateljstva s Estiarteom, i ja sam ga imao prilike upoznati. Genijalan tip! – kazao je Matutinović.
Bili su 11. na svijetu
Vaša iskustva s Estiarteom?
– Kada sam preuzeo reprezentaciju, zatekao sam momčad koja je bila 11. na svijetu, podređenu samo jednome igraču – Estiarteu. Želio sam promijeniti takav način razmišljanja i zbog toga sam ispočetka naišao na otpor Estiartea, čijemu je egu važnija od uspjeha reprezentacije bila njegova kvota pogodaka. To se kosi s mojim načelom da je momčad važnija od svakoga pojedinca kako god se on zvao. S vremenom je i on to prihvatio, napravio zaokret u razmišljanjima i svoj talent podredio momčadi. Dapače, o tome kako sam utjecao na njega pisao je u svojoj knjizi “Sva moja braća”. Koliko me cijenio, govori i činjenica da me kao predsjednik Pescare angažirao kao trenera – dodao je Matutinović, koji je sa Španjolcima osvojio srebro na OI u Barceloni.
Što Guardiola dobiva s Estiarteom u stožeru?
– Estiarteova prisutnost pojačava Pepu autoritet među igračima. Ako sam ja Manelu usadio svijest u značenju momčadi, on ju je prenio Guardioli, kod kojega nijedan pojedinac nije imao veću važnost od ekipe. Na taj način sam i ja indirektno oblikovao Guardiolu kao trenera. Pogledajte samo kako Guardiola, kad god slavi neki uspjeh, odmah traži Estiartea kako bi najprije s njim podijelio radost. To vam sve govori koliko mu je važan – naglašava Matutinović.
Želio sam u Hajduk
Nije li neobično da čovjek iz vaterpola gradi uspješnu karijeru u nogometnim vodama?
– Nimalo, osobito kad je takav sportski velikan posrijedi. I ja sam se svojedobno bavio mišlju da promijenim sport. Želio sam potkraj 90-ih biti sportski direktor Hajduka, no oduljilo se, pa sam otišao svojim putem – zaključio je Matutinović koji je kao izbornik, osim u Španjolskoj, radio u Francuskoj, Slovačkoj, Kini i Turskoj.
Pep Guardiola od 2008. godine osvojio je s dva kluba čak 19 trofeja. Svaki od njih nosi i Estiarteov potpis.
