Martin Baturina ima sve sastojke nužne za svjetsku karijeru. Dinamov veznjak bit će glavni adut naše mlade reprezentacije u nadolazećem ciklusu. A već odavno kuca na vrata A reprezentacije.
– Uvijek se dobro osjećam kada dobijem poziv za reprezentaciju. Posebno mi je lijepo biti s ovim dečkima. Ova momčad ima izniman talent i potencijal. Naravno, to moramo pokazati i potvrditi u izazovima koji su pred nama. Najvažnije, ozračje u reprezentaciji jako je dobro i svi smo optimistični. To je neka drukčija energija u momčadi, koja je važna i bez koje ne možete ostvarivati rezultate – počeo je Baturina.
Vjerojatno sada posebno intrigira utakmica s Engleskom u Londonu.
Lijepo zvuči...
– Nema tu nekog posebnog pritiska. Na njih gledamo isto kao i na Izrael. U svakoj utakmici želiš pobijediti. Najvažnije je dati sve od sebe i ozbiljno shvatiti suparnika.
Jedan je od najznačajnijih Bišćanovih aduta za Europsko prvenstvo.
– Lijepo zvuči kada to kažete. Budem li igrao, pokušat ću opravdati taj zahtjevan status. Tko god igra, sigurno će dati maksimum, tako da nije važno kako su uloge podijeljene.
Kakav je dojam na njega ostavio Igor Bišćan?
– Sviđa mi se njegova smirena komunikacija s igračima. Jasno je kako svakome od nas želi sve najbolje. Sviđa mi se njegova metodologija treninga, uostalom sve skupa to daje i rezultate.
Logičan put u bliskoj budućnosti bio bi prema A reprezentaciji Zlatka Dalića.
– Nije mi to toliko u glavi. Razmišljam samo da u svakoj prvoj sljedećoj utakmici odigram najbolje što mogu i da pružim maksimum. Ne opterećujem se time previše.
Jasno je, ako se ovako nastavi razvijati, u idućih nekoliko godina Baturina bi mogao postati standardan igrač u A vrsti.
– Uh, teško mi je o tome tako govoriti. Nitko ne zna što vam donosi budućnost. Jasno je koliko se tu stvari mora poklopiti. A tko ne bi volio biti dio te priče u A reprezentaciji? Svaki igrač. No, ne mogu predviđati budućnost.
Kakav ga osjećaj obuzme kad svjedoči uspjesima vatrenih zadnjih godina?
– Maštam da i ja jednog dana budem u toj ulozi. A tko od mladih igrača ne mašta o tome? Svi želimo biti dio te priče, osvojiti neki trofej s reprezentacijom, to je najviše što možeš postići kao igrač.
U zadnje dvije godine u posebnom je medijskom fokusu, koliko mu se promijenio život?
– Ništa posebno, rekao bih. Ne obazirem se toliko na neke malo drukčije rituale ili što me ljudi prepoznaju na cesti. Nisu to stvari koje me opterećuju. Ne osjećam pritisak. Koncentriran sam samo na nogomet i to mi je najvažnije. A to je zapravo jedna od važnijih promjena, standardno igram. Malo me stvari osim toga zanima.
U kreativnom smislu, Baturina bi trebao biti najadekvatnija zamjena za Luku Modrića. Naravno, uvjetno kazano, ako se nastavi ovako razvijati.
– Nisam imao priliku upoznati Luku. Nadam se da će se to dogoditi vrlo brzo. Od njega se ima puno toga naučiti. Znam sve o njegovu igračkom putu. On je uzor svima nama, ne treba o tome posebno govoriti. Zna se što je Luka i logično je da ćemo se ugledati u njega – kaže Martin.
Hvala Anti Čačiću
Oni koji poznaju nogometno tržište skloni su tezi kako će prodaja Martina Baturine biti najveći izlazni transfer u povijesti Dinama. Nedavno je tu tezu ponudio i Ante Čačić.
– Samo mogu zahvaliti treneru što vjeruje u mene. A uistinu se ne obazirem na priče o milijunima. Bit će što bude.
I ta Dinamova desetka poseban je privilegij.
– Uh, da. Pa pogledajte samo kakvi su igrači nosili Dinamovu desetku. Stvarno sam se iznenadio kada su mi dali taj broj. Pokušavam to opravdati, samo mi je dodatna motivacija. Volim ono što radim i hvala Bogu da mogu igrati nogomet.
Koliko brat Roko i otac Mate pomažu savjetima?
– Nisu previše uključeni. Daju pokoji savjet. Puste me da igram i da budem svoj.
U igračkom smislu, kao i svi, ima uzore.
– Iz naše reprezentacije to su Modrić i Kovačić, a ako govorite o inozemnim igračima, onda je to Hazard. Htio bih slijediti Lukin i Kovin put.
Ima li neku ligu koju preferira?
– Nemam. Nije mi posebnom važno gdje ću igrati. Svagdje ću se prilagoditi, ako ikad odem... – skromno promišlja Martin.
Naravno da će otići, pa svi su parametri tu...
– Ne znam. Ne mogu ništa predvidjeti – ne odustaje Martin.
Izdvojio je detalj za koji smatra da mu je puno pomogao u razvoju nogometne vještine.
– Kao klinac sam znao satima igrati sa starijim dečkima na ulici. To mi je jako pomoglo. Kada dođem na igralište, vidim djecu kako treniraju. To mi se ne sviđa, samo bih ih pustio da se igraju, baš kao što sam i ja. Tako se puno više nauči – zaključio je Martin.
Novinari, prestanite opterećivati djecu usporedbama s legendama zbog par klikova više, to može biti prevelik teret, ostavite ih da uživaju u igri.