Po treći put na zadarski turnir euroligaša došao je Doron Jamchi (58), izraelska košarkaška legenda i jedan od najboljih europskih šutera svoga vremena, iz druge polovice 80-ih i prve polovice 90-ih.
– Ovdje sam kao ambasador turnira, ljubitelj ovoga grada i prijatelj košarke.
Svaki put kada razgovaram sa Zadranima, zajedno se sjetimo kako nam je bilo u Jazinama. Slavna je to dvorana i svima nam nedostaju ti trenuci. Igrao sam u Jazinama i takvu navijačku strast i ludilo vidio sam samo u Grčkoj.
Sviđa mu se i to što radi direktorica Zadar Basketball Tournamenta Zdenka Zrilić.
Satima je trenirao šut
– Ona je prijatelj, ali i profesionalac čija mi se radna filozofija jako sviđa, posebno kada su u pitanju projekti vezani za klince i zajednicu. Uostalom, i ja kao zaposlenik Makabija radim nešto slično. Vodim marketing, ali i odnose s klijentima i zajednicom.
Navijači Cibone koji nešto dulje pamte sjećaju se Jamchija kao strijelca pobjedonosne trice u telavivskoj utakmici Eurolige igrane 1995. Pri rezultatu 75:75 i nakon Mulaomerovićeva promašaja, Jamchi je pogodio tricu s crte za tricu na suprotnoj strani igrališta.
– Provodio sam sate i sate trenirajući šut na vanjskom igralištu, a nije mi bio problem ni ako pada kiša ili nema svjetla. No, došlo je vrijeme kada je to već postalo dosadno pa smo počeli šutirati iz raznih pozicija i udaljenosti, tako da je koš na utakmici s Cibonom, koji se može nazvati i sretnim, ipak rezultat i nekog vježbanja. Jer za takav šut morate imati jaka ramena i ruke, ali i procijeniti daljinu i pogoditi smjer.
Je li mu to najdraži koš u karijeri?
– Ne, najdraži mi je onaj u Splitu, u posljednjoj sekundi, za pobjedu nad fenomenalnom Jugoplastikom.
Kao igrač Makabija i izraelske reprezentacije, bio je jedan od najboljih šutera kojeg ste mogli vidjeti u to vrijeme. Danas takvih “snajperista” gotovo i nema.
– Vremena su se promijenila i danas nema igrača poput Petrovića koji postižu 50-60 koševa.
Je li to zbog snage obrana u današnjoj košarci?
– Ne vjerujem. Protiv Dražena mogli ste igrati najžešću obranu koju možete zamisliti, a on bi zabio kada god poželi.
Jeste li ga ikada pokušavali čuvati?
– Jesam, a “pokušavao” je prava riječ za to. Zahvaljujući driblingu i fintama, on je uvijek pronalazio način da šutira iz pozicije iz koje hoće. No, nisam ja samo igrao protiv Dražena već i s njim. Bilo je to 1987. nakon Eurobasketa u Grčkoj kada smo igrali za europsku selekciju. Tada sam ga zavolio i kao čovjeka jer je izvan terena bio vrlo zabavan i sretan sam što sam imao priliku upoznati i tu njegovu stranu.
Osim protiv Dražena, Jamchi je igrao i protiv Kukoča. Tko je bio veći igrač?
– Iz mog iskustva, to je Dražen. Toni je bio veliki igrač, no Dražen je najveći potencijal dosad i da je poživio samo nebo bilo bi mu granica.
Kada je pak u pitanju vaganje kvalitete momčadi, Draženove Cibone ili Kukočeve Jugoplastike, pogled mu je drukčiji.
– Split je s Kukočem i Rađom bio nezaboravna momčad što možete vidjeti i po njihovim karijerama nakon igranja za momčad trostrukog europskog prvaka.
Legendarna Makabijeva dvanaestica jako dobro pamti finale Eurolige iz 1989. upravo protiv Jugoplastike kojoj je te večeri zabio 25 koševa. U taj susret Makabi je ušao kao favorit.
– U sportu možete biti favorit, ali to nije dovoljno. Razlika nije bila u tome što su oni bili željniji pobjede, nego pametniji. Proučili su nas jako dobro, zaustavili su u reketu Mageeja, a mi nismo reagirali. A izgubili smo i jer nismo bili dovoljno napadački pametni.
Makabi je ambasador naroda
Jedan kasniji izdanak splitske škole košarke danas je sportski direktor Makabija. Kako se Nikola Vujčić tako uspio nametnuti u Izraelu?
– Puno je izraelskih trenera koji su rezonirali u stilu “zašto baš on, ma što nas on može naučiti što ne znamo”. Imao je Nikola teške trenutke, no sada je u redu. Kada vidite igrače poput Avdije i Bendera onda shvatite da je Nikola uspio izgraditi sustav koji proizvodi supertalente.
Što Makabi znači za narod Izraela i Židove u cijelom svijetu?
– Makabi je veliki ambasador našeg naroda i države. Znate i sami kakva je naša geopolitička pozicija pa je dobro imati nešto čime ćete pokazati da se o Izraelu ne mora govoriti samo u kontekstu političkih problema.
Nažalost, taj ambasador ne smije na put u inozemstvo krenuti bez posebnog osiguranja, bez barem dvojice pripadnika tajne policije.
– Možda smo se prije 25 godina mi pitali zašto samo mi moramo stalno razmišljati o našoj sigurnosti, no danas je svijet takav da svi o tome moraju razmišljati.
splitska trava je najjača pa navodi na laprdanje...