Svjetski košarkaški savez i ove je godine izašao sa svojim migracijskim izvješćem pri čemu su korištena dva izvora. Prvi je Fibina baza podataka o međunarodnim transferima u sezoni 2023./2024. a drugi su podaci iz 16 najuglednijih klupskih liga svijeta među koje je svrstana i regionalna liga (ABA) s prostora bivše SFRJ koju na višoj razini igraju tri (Cibona, Split, Zadar), a na nižoj dva (Cedevita Junior, Šibenka) hrvatska kluba.
I već se naslovna brojka istraživanja, kojeg je Fiba provela uz pomoć agencije CIES Sports Observatory, čini prilično impresivnom. Naime, na košarkaškom tržištu u prošloj sezoni dogodilo se 13.149 transfera, što je 1200 transfera više nego lani, u što je bilo uključeno 9.907 igrača i igračica. A taj nesrazmjer u brojkama govori da je bilo igrača koji su u jednoj sezoni ostvarili dva ili više transfera. Igrača koji su igrali za dva kluba bilo je 21,1 posto, onih u tri kluba 4,2 posto a sa četiri ili više transfera bilo je jedan posto košarkaša i košarkašica.
Imamo talenata, ali...
Pedantni CIES izbacio je da je prosječna dob transferiranih košarkaša bila 27,4 godina a košarkašica 26,2. No, to ne treba ni čuditi jer karijere sportašica ipak traju kraće.
GALERIJA Evo kako danas izgleda mjesto na kojem je smrtno stradao Dražen Petrović
I najnoviji migracijski podaci potvrđuju da američki košarkaši najviše migriraju (5633) i da su u tom smislu daleko iza Francuzi (411), Argentinci (328), Kanađani (312), Australci (289), Španjolci (270), Talijani (243)... I dok su SAD najveći izvoznik, od kontinenata najveći uvoznik je Europa.
A među europskim zemljama su i vodeće nacije na listi negativnog omjera između uvezenih i izvezenih igrača. Najnepovoljniji omjer te vrste ima Australija koja je uvezla 228 igrača više no što ih je izvezla a potom slijede Španjolska (-211), Švicarska (-165), Njemačka (-149), Portugal (-129), Velika Britanija (-128), Meksiko (-114), Austrija (-83)....
Najpozitivniji omjer imaju Sjedinjene Američke Države (+1679) koje su izvezle 2050 igrača a uvezle 371 igrača. Slijedi Francuska sa 630 izvezenih i 507 uvezenih košarkaša te Argentina (322:231) i Kanada (193:137). A na ovoj listi na sedmom mjestu je Burundi, afrička zemlja za koju je košarkaški malo tko čuo, koji je uvezao 53 a izvezao 21 košarkaša ili košarkašicu.
Trebalo nam je vremena da na ovim listama pronađemo i Hrvatsku koja, nažalost, više nije relavantno košarkaško tržište što se vidi i po snazi (nemoć je možda bolji izraz) hrvatskih klubova. A ime "Croatia" našli smo na listi izvoznika i to na 30. mjestu. Sa 118 izvezenih košarkaša pri čemu su zemlje uvoza najčešće Italija (druga liga), Francuska (druga liga) te Mađarska i Poljska. A zanimljivo je da su veći izvoznici košarkaša od Hrvatske Mađarska (131), Novi Zeland (132), Bosna i Hercegovina (136), Kolumbija (140), Rumunjska (145), Belgija (146), Urugvaj (162) i tako redom.
O toj problematici popričali smo nakratko s košarkaškim menadžerom Ivanom Mikulićem, iz agencije Flybasket. A jedan od naših 17 menadžera s Fibinim cerktifikatom (Srbija ih ima 33), je kazao:
- Ako nisi talentirani klinac od 17, 18 godina kojeg će ugrabiti neki španjolski, talijanski ili francuski klub ti više nemaš puno prilika da odeš u top destinacije jer ABA liga ti nije izlog ako si ti iz njenog donjeg doma. Problem je što naši klubovi ne igraju Europu, a ona te prodaje. Ja sam imao Antonija Jordana u mađarskom Falcu koji je igrao Fibinu Ligu prvaka i ondje je njegovih 10 koševa vrijedilo više nego 15 u ABA ligi.
Dakako, da nije sve tako crno pokazuju i primjeri igrača koji igraju u jakim ligama.
- Dariju Drežnjaku je bio iskorak igrati u Italiji kao i, prije toga, Prkačinu u Španjolskoj u koju je otišao i Božić. Dobra je stvar i što je Sesar s tom Goricom proizveo pet-šest igrača koji mogu živjeti od košarke ili što je Jusup sa Zadrom vratio igrače poput Božića, Mazalina ili Ramljaka da, također, mogu živjeti od košarke. Ja pratim sve te naraštaje i mogu reći da između 2005. i 2011. godišta ima desetak igrača koji bi mogli postati euroligaški košarkaši, no pitanje je koji će put razvoja izabrati. Hoće li, recimo, hrliti u NCAA ligu koja sada plaća, no ako ti ne igraš, te obećane novce ne dobiješ. Zar u razvojnim godinama nije bolje igrati ovdje ABA prvu ili drugu ligu.
Kad smo već kod ovdašnje regionalne lige, recimo da je ona, s prosjekom od 25,8 godina, druga najmlađa liga nakon zajedničke košarkaške lige belgijskih i nizozemskih klubova (BNXT) ali i druga najviša (198,1 cm), odmah iza VTB lige koju čine ruski, bjeloruski i kazahstanski klubovi.
ABA liga vjeruje mladima
Zanimljiv je podatak koji kaže da samo u kineskoj ligi mladi reprezentativci svojih zemalja (U-21) dobiju više minuta nego u ABA ligi (9,2 minute po utakmici), a da ih najmanje imaju u Italiji (1,8), Argentini (3,1) i Španjolskoj (3,2).
Premda u takozvanoj jadranskoj ligi ima puno stranaca (naročito u Partizanu, Crvenoj zvezdi, Budućnosti i Cedeviti) oni na parketu prosječno provode 19,8 minuta. Zanimljivo je da stranci najveću minutažu imaju u turskim (25,4), poljskim (24,2), brazilskim (24,0) i japanskim klubovima (23,2).
U ABA ligi prošle sezone su igrali igrači 17 različitih nacionalnosti što je ništa u odnosu na španjolsku ligu u kojoj ih je 45 odnosno njemačku ligu sa 38 nacionalnosti.
VIDEO Nakon gledanja "Dražena", mama Petrović zadovoljna
