Samo po sebi zanimljivo je kada predsjednik španjolske La Lige napiše knjigu. Prilična je to rijetkost, a s obzirom na sve što se danas događa u nogometu i pregolem novac koji se u njemu vrti, nekakvo slabašno razumijevanje za tu činjenicu možemo imati. Predsjednik Javier Tebas uz pomoć španjolskog pisca Pedra Torrensa Otina napisao je knjigu koja se zove “Nogomet nije takav”, koja je pretočena u seriju u nas nazvanu “Druga strana nogometa”, a koja će već od sutra biti dostupna na Pickbox TV kanalu.
Namjera je Tebasa i Torrens Otina bila da upozore na brojne opasnosti koje se mogu pretvoriti u ružnu realnost pa vjerojatno i zbog toga ima nekih pretjerivanja. Međutim, knjiga “Nogomet nije takav” napisana je 2014. kada su ovi skandali o kojima mi pišemo, a vi čitate bili tek u povojima, priče o namještanjima doimale se bizarnima, kao što su se i afere oko povezanosti nogometaša i organiziranog kriminala činile tek sporadičnima. Sve većom ovisnošću nogometa o krupnom kapitalu, marketingu, u kombinaciji s pohlepom sportskih agenata pa i igrača, došli smo do toga da malo toga više u nogometu može čuditi. Pa i u realno maloj i na prvi pogled ne toliko lukrativnoj ligi kao što je naša.
Dakle, u “Nije to nogomet” sve se vrti oko Deportivo Leonesa, malog kluba iz španjolskog grada Leona kojemu nakon 90 godina igranja u dvije najbolje španjolske divizije prijeti ispadanje u Segundu B, treću ligu.
Klub ima navijačke frakcije, ekstremnu, koja odgovara nepopularnom predsjedniku kluba Fernandu Saldani, a zadatak joj je da “održava mir” tijekom utakmica, odnosno da suzbija eventualne javne prosvjede istinskih Leonesovih fanova predvođenih lokalnim poduzetnikom Marianom Hidalgom, njegovim ocem i kćeri. Neminovno dođe i do međusobnog obračuna što je prilika i za neke druge zainteresirane strane da se umiješaju.
Prije svega za gradonačelnicu Nuriju Ballesteros koja ne želi da događanja oko kluba zauzimaju previše medijskog prostora ususret novim izborima ne mareći previše za rezultate, no i zbog toga što oko lokacije stadiona postoje određeni planovi. Normalno, tu je i predstavnik medija, lokalni novinar koji predano prati klub, a to može povući i neke situacije u kojima je opet teško ne zamjeriti se barem nekome. U lošim rezultatima kluba svoju priliku vidi i ambiciozni sportski agent iz Argentine, Picos, koji nastoji zaraditi na nekoliko mladih igrača koje uglavnom privatni problemi sprečavaju da do kraja razviju svoj talent. Argentinac Lucas Caffaro i Brazilac Domingues mogu dočekati svoju priliku u Leonesima jer glavni napadač Tatin Hidalgo nije u osobitoj formi. Ne zabija, no ne zato što mu ne ide, nego zato što je povezan s međunarodnom bandom namještača utakmica koja operira iz lokalnog diskokluba.
Nitko od njih, međutim, nije svjestan da se iza brda valja nešto daleko veće od nekoliko desetaka tisuća eura koje se može dignuti na kladionici ako Tatin promaši penal iza 75. minute. Ubrzo će svi shvatiti da je ambicija uspjeha u nogometu od kojega svi nastoje nešto i zaraditi daleko veća ona vezana uz političku moć i stvaran novac, zaradu koja se mjeri u stotinama milijuna. I pred kojom se ne preza ni od kapitalnih zločina. Tebas i Torrens Otin pokrili su, čini se, sve aspekte današnjeg nogometa, o većini događaja prikazanih u seriji negdje ste čitali, dogodilo se to negdje u nekoj nogometnoj ligi u većem ili manjem omjeru, nešto, jasno i u našoj, tako se sve čini prilično realnim, osim nekih instancija koje su ostavljene u seriji da bi ipak jasno podsjećale na to da je prije svega ipak riječ o fikciji. Znate onu – događaji su potpuno izmišljeni, a likovi nemaju veze sa stvarnim osobama.
Ali taj mišung zamislivih događaja, čiji je dobar dio moguće i identificirati, upravo je razlog zašto bi ova španjolska serija mogla imati obožavatelje i u nas. Utakmice su dosta dobro režirane, vrlo su bliske stvarnosti, likovi su čak neobično dobro razrađeni, malo je tu sasvim nevinih, odnosno jako je teško ostati u cijelosti čist. Ne svjedočimo li proteklih godinu i nešto dana uživo takvoj situaciji nekih naših igrača? Ono što je i najvažnije, rekli bismo, jest cijeli kontekst u kojem današnji nogomet bije tešku bitku s interesima krupnog kapitala bez obzira na izvor iz kojeg dolazi, kojem je ovdje dodana i lokalna politika. Sport, pogotovo nogomet, jak je katalizator društvenog raspoloženja, bez sumnje je to tako u nekoj manjoj sredini poput Leona u Španjolskoj koji je grad s manje od 130.000 stanovnika.
Nismo li tako nečemu svjedočili tek nedavno nakon Svjetskog prvenstva, nogomet doista ima snagu barem na kratko vrijeme ujediniti i nespojivo. Malo ćemo “spojlati” pa otkriti da je Nuria Ballesteros sposobna političarka koja uviđa da loše Saldanino vođenje kluba može ugroziti puno važnije stvari pa na njegovo mjesto postavlja Mariana Hidalga. On će pak vrlo ubrzo nakon stupanja na novu poziciju shvatiti koliko je teško obraniti vlastite vrijednosti i iznevjeriti one koji su te do te pozicije izdigli. Isto je tako prilično s medijskim napisima podudaran svijet u kojem se kreću nogometaši Leonesa. Oni ni ne sanjaju što se događa nekoliko katova iznad terena na kojem vježbaju, i sitne korupcije u koje su i sami umiješani također smatraju igrom.
Ipak, ispostavlja se da je isto dopustiš li korupciju jednom ili stotinu puta, isto je radi li se o tri ili 30.000 eura, to je granica koja, ako se prijeđe, može u sportu koštati jako puno, karijera je u takvim situacijama možda i najmanji gubitak. U svemu bismo možda zamjerili oblikovanje lika sportskog agenta Picosa koji se nekako ne uklapa u opću prilično tamnu priču o Deportivo Leonesu, a znamo da su upravo ovi ljudi već poodavno, znatno ranije nego je knjiga napisana, jedni od glavnih krivaca za ova ili ona događanja u svjetskom nogometu.
Sve ostalo dosta je dobro, ritam je konstantan, sasvim dovoljno intenzivan da vas zadrži pred ekranom svih osam epizoda, glumu možemo ocijeniti vrlo solidnom, koliko možemo ocijeniti s obzirom na jezičnu barijeru, a korupcija u nogometu sama po sebi dovoljan je vabac da se baci pogled na “Drugu stranu nogometa”.
