– Žao mi je što sada Jerka Leke neće biti, ali baš od njega stigla mi je prva čestitka. Jerko mi je dugogodišnji prijatelj, suigrač u malom nogometu, velika potpora i moj veliki navijač. Naravno, i ja njegov. Želim mu da ponovo zaigra u Monacu i vrati se u reprezentaciju – kazao je Dujmović.
Kome ste prvome povjerili da vas je Bilić nazvao?
– Nisam to želio reći ni vlastitu ocu, on bi se oduševio i odmah svima to rastrubio. Ma nisam ni ja vjerovao da se to događa, čekao sam službenu objavu pa da nazovem doma. Povjerio sam se samo svome cimeru, Crnogorcu Marku Baši.
Svojedobno su vas Crnogorci vrbovali za svoju reprezentaciju?
– Da, neslužbeno me o tome pitao moj bivši trener Božović iz Amkara, no nikada me nitko iz njihova saveza nije zvao. Ne bih ni prihvatio tu ponudu, jer sam se nadao da će me jednoga dana pozvati iz domovine.
Jedan ste od rijetkih reprezentativaca bez staža u Dinamu ili Hajduku.
– Išao sam težim putem, preko Hrvatskog dragovoljca, Intera i Međimurja, Amkara do Lokomotiva. Uporan sam, samouvjeren, oduvijek sam znao koliko vrijedim. Standardni sam u Lokomotivu bio i kod bivšeg trenera Rahimova i sada kod glasovitog Jurija Sjomina. Odigrao sam gotovo sve utakmice po 90 minuta u jednoj od najjačih ruskih momčadi, kandidata za Ligu prvaka. Drago mi je da je izbornik Bilić to uočio.
Kada dolazite u Zagreb?
– Iako u nedjelju protiv moga bivšega kluba Amkara nemam pravo nastupa zbog kartona, ostat ću i bodriti suigrače u toj važnoj utakmici. U ponedjeljak ujutro doputovat ću u Zagreb – zaključio je Tomislav Dujmović.
