Devet mjeseci prije nego će Olimpijske igre u Riju uopće početi,u pogon je stavljen je Technology Operations Centre. Riječ je o srcu, središnjem zapovjednom centru, kako već želite, iz čijeg će se prostora na 800 kvadratnih metara motriti 144 lokacije na bilo koji način povezane s Igrama.
U tom će se centru na vrhuncu Igara nalaziti 500 ljudi koji neće prestajati raditi, u smjenama će pokrivati 187 pozicija u centru.
Na Igrama će sudjelovati 14.850 sportaša
Prvi će se put na ovoj Olimpijadi koristiti cloud tehnologija, a spomenuti će središnji centar biti potpomognut i Technical Technology Operations Centerom smještenim u Španjolskoj. U tom je stalnom tehnološkom odjelu Međunarodnog olimpijskog odbora angažirano 150 ljudi. On će se koristiti i za buduće Olimpijske igre. Glavni je tehnološki sponzor Olimpijskih igara Atos.
Ova francuska kompanija ima godišnji prihod od 11 milijardi eura i 93.000 zaposlenika u 72 zemlje.
Njihova je procjena da je organizacija IT-ja na Olimpijskim igrama jednaka postavljanju i vođenju tehnološke kompanije od 200.000 djelatnika koji rade s četiri milijarde klijenata, a svake se dvije godine sele na neku drugu lokaciju. Zašto tako misle, govore brojke koje opisuju iduće Olimpijske igre u Brazilu. Očekuje se da će ih u svijetu u 30.000 medijskih izdanja pratiti 4,8 milijardi gledatelja.
Na njima će sudjelovati 14.850 sportaša na 37 borilišta koja će biti potpuno opremljena IT infrastrukturom. Igre će podupirati 70.000 volontera, a podijelit će se 400.000 akreditacija.
Nije stoga čudno da je provedeno 200.000 sati testiranja IT sustava. Valjda jedino čega je manje jest broj servera jer ih je cloud tehnologija smanjila s tisuću na svega 250. Tehnologija će utjecaja imati i na sportskim borilištima. Svake Olimpijske igre donose neki novi fascinantan tehnološki novitet koji gura ljudske performanse snažno naprijed. No oni koji žele da natjecanja ostanu što ljudskija, skovali su i adekvatan izraz – tehnološki doping. Vidjet ćemo novu inačicu LZR plivačkog kombinezona. Plivači koji su nosili LZR kombinezon ostvarili su 23 od 25 svjetskih rekorda na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine. Ništa čudno da je on i zabranjen nakon tih Olimpijskih igara. Ryan Lochte, primjerice, nastupit će u LZR plivačkim gaćama. Tehnologija bi trebala pomoći i Justinu Gatlinu da se vrati u vrh nakon teških skandala s dopingom. Cijela je momčad stručnjaka unapređivala njegov start koristeći brzu digitalnu kameru koja je bilježila detalje njegovih pokreta pri kretanju iz startnog bloka. Pitanje je, međutim, uvijek – je li to sve pošteno prema natjecateljima koji takve mogućnosti nemaju.
Prvo mjerenje vremena u LA-u je bilo 1932.
Kada je točno tehnologija počela presudno utjecati na sport, teško se može precizno utvrditi. Je li to uvođenjem kvalitetnijih podloga za utrke, travnjaka umjesto leša ili nečega tome sličnome? Možda, no to više doista i nije bitno jer unatrag 20-ak godina tehnološki proboji omogućuju bolji rezultat, ali i atrakciju. Recimo, talijanska tvrtka Mondo bavi se izradom olimpijskih trkaćih staza još od 1992. Nitko ne spori da njihove staze doista imaju ulogu u rezultatima Usaina Bolta. Često se spominju plivački kombinezoni u kojima se obaraju rekordi. Na OI u Londonu vidjeli smo nešto slično i za sprintere. Nike je tada tvrdio da njegov Nike TurboSpeed Pro skida 0,023 sekunde na 100 metara. Treba to i izmjeriti. Omegini su mjerači nepogrešivi, već su u Londonu rezultati u utrkama bili izvan ikakve sumnje. Mjerilo ih je kombinirano 25 mjerača što je omogućilo toleranciju promašaja od tek milijuntog dijela sekunde. Omega je u Los Angelesu 1932. predstavila objedinjeno mjerenje vremena na borilištima. Prvi se put vrijeme mjerilo digitalno u Tokiju 1964. kada je to napravio Seiko. Prve igre prenošene na televiziji bile su one najzloglasnije, u Berlinu 1936. Neke od tehnologija koje su tamo korištene za snimanje danas su uobičajene u snimanju sportskih događaja. Na kućnom TV-u igre se moglo prvi put pratiti 1948. u Londonu. Prvi smo put virtualnu ciljnu ravninu na ekranima ugledali u Sidneyu 2000. godine.
