Sve do 38. minute finala košarkaša i pristizanja na “minus tri” (79:82) Francuzi su gajili nadu u čudo, nadu da mogu svrgnuti s trona Amerikance, jer oni su u polufinalu protiv Srba ipak pokazali određene slabosti. No onda se ukazao 36-godišnji Stephen Curry. Nakon što je Srbiji ubacio 36 koševa (devet trica), finale je zapečatio s četiri trice u dvije i pol minute, od kojih je jedna bila s deset metara, preko dva igrača, iz velikog disbalansa.
Plaće 500 mil. USD!
Vidjeti to uživo bio je doista poseban doživljaj, koji je pozdravila i francuska publika, svjesna da je Curry “začin” čijoj je aromi bilo nemoguće odoljeti. A Curry im je, nakon osme trice (24 koša), uzvratio mimikom u stilu “možete sada ići doma na spavanje”.
Nakon te kanonade najboljeg tricaša u povijesti NBA lige za “merci Bercy” finalu je bio kraj i Amerikanci su tako osvojili svoje peto uzastopno olimpijskog zlato, čiju se dodjelu čekalo odveć dugo. A Curryju je to bio prvi olimpijski nastup i prvo zlato, koje je energično slavio još tijekom utakmice, a i poslije s navijačima, ispred hotela.
GALERIJA Našli smo najbolje fotke s Olimpijade. Neke bi mogle završiti u Louvreu
Francuzima je pak za dugo sjećanje ostala scena zakucavanja Yabusellea preko LeBrona, za koju je rekao da će tu sliku staviti kod kuće na zid. Za utjehu im je pak ostala sjajna partija nove velike NBA zvijezde, njihova sunarodnjaka, 222 cm visokog Wembanyame (26 koševa, 7 skokova).
Kako je to već uobičajeno, već uoči samih Olimpijskih igara organizator vas upozori koje su to “high-demand” priredbe, one za koje se traži ulaznica više. Kako gledateljska tako i novinarska.
A onim akreditiranim novinarima koji su htjeli gledati svečanost otvaranja i zatvaranja te plivačka finala i finale muške košarke, bila je potrebna posebna dopusnica označena dodatnom naljepnicom na vašoj akreditaciji. U međuvremenu je taj status zaradio i teniski finale Đoković – Alcaraz.
Bilo kako bilo, otkako Amerikanci na Olimpijske igre šalju svoju NBA selekciju, finale muške košarke uvijek je “high demand”. Uvijek se traži ulaznica više, čija je cijena u Parizu na crnom tržištu dosezala i više od 1000 eura. Kako smo čuli, dvojica momaka iz Hrvatske dvije ulaznice za finale platila su 2500 eura. No gušti su gušti.
Ove su godine već i muška polufinala (SAD – Srbija, Francuska – Njemačka) bila utakmice od dodatnog zanimanja. S jedne strane zbog Jokića i Bogdanovića protiv najvećih američkih NBA zvijezda, a s druge strane zbog nastupa domaće reprezentacije.
Nažalost, dok jedni ne mogu doći do ulaznica, oni koji ih dobiju besplatno – a to su predstavnici sponzora i članovi MOO-a, odnosno takozvane olimpijske obitelji – svoja sjedala nerijetko ostave prazna. Nije to toliko bio slučaj s finalom (jer tamo se svi žele pokazati), ali s polufinalima i utakmicom za treće mjesto jest.
Ali tako to radi Međunarodni olimpijski odbor, koji je, usput budi rečeno, odlučio sam organizirati košarkaški turnir, ne koristeći infrastrukturu Fibe, pa nije ispalo najsretnije. Osobito za novinare koji jesu u dvorani imali radne stolove (uz frižiderski snažnu klimu) i dva press-centra, ali su do izjava najvećih zvijezda dolazili tako da su se morali laktariti u miks-zoni. A ona je bila formirana u nekoj garaži dvorane. No neka miks-zone, ali je šteta što sve do utakmica za medalje nije bilo konferencija za novinare, a imali ste u natjecanju najveće američke zvijezde, momčad čiji zbroj godišnjih plaća iznosi više od 500 milijuna dolara.
Premala dvorana
Nelogičnost je bila i da se utakmice po skupinama igraju u većoj dvorani (zapravo na stadionu, kapaciteta 27.000), a završnica u manjoj (kapaciteta 13.000). No Francuzi su priželjkivali spektakularan oproštaj jednog od najvećih rukometaša svih vremena pa su zamislili da se završnica rukometa igra na natkrivenom stadionu u Lilleu, a završnica košarke u pariškoj Bercy Areni. To jest kultna košarkaša arena i zato “merci Bercy”, no ovakav spektakularan košarkaški turnir sa zvijezdama poput Jokića, Curryja, LeBrona, Duranta, Embiida zaslužio je veću pozornicu. S druge strane, propao je plan vezan uz Karabatića jer su francuski rukometaši ispali već u četvrtfinalu pa se priželjkivani scenarij nije dogodio. No zato se dogodilo da su francuski košarkaši dospjeli do finala, sučelice Amerikancima, i da se cijela ta ideja o zamjeni borilišta između rukometa i košarke pokazala promašajem.
