Iza nas je šest dana dvoranskoga nogometa, nakon kojeg su, baš kao i lani, ostali neki upitnici. Odgovor na osnovni upit - treba li nam dvoransko prvenstvo? - prilično je jasan, sigurni smo da bi svi sudionici odgovorili pozitivno.
Ali, kada i kako organizirati natjecanje koje ni ovog prosinca nije pobudilo željeno zanimanje javnosti, a i neki su ga klubovi shvatili kao dodatnu zabavu na kraju godine? Kako obvezati klubove da dođu u doista najjačem sastavu, bez prozirnih opravdavajućih floskula tipa "doveli smo igrače koji najbolje igraju dvoranski nogomet". Svemu se tome može stati na kraj...
Čini nam se da termin nije pogođen. Osim što se preklapa s tradicionalnom Kutijom šibica (problem gledatelja), Dvoransko je došlo na kraju sezone, kad je igračima puna kapa nogometa, kad su željni svega drugoga osim jurenja za loptom.
I Dinamov je kapetan Zoran Mamić prenio stav većine igrača da je ovo loš termin, začinivši to tihom najavom bojkota sljedećeg prvenstva. Bojkota, jasno je, neće biti, ali trebalo bi ozbiljno razmisliti o terminu nakon Nove godine i tada bi ovaj turnir zapravo bio uvod u zimske pripreme. A dojma smo da bi tada i tribine bile popunjenije.
Nije loš ni prijedlog da se natjecanje dislocira u nekoliko gradova. Istina, tada bi trebalo mijenjati propozicije (dimenzije terena), jer samo Zagreb ima dvoranu koja zadovoljava postojeće uvjete. Nadalje, umjetna je trava sigurno bolja podloga nego parket, no treba vidjeti zašto je lopta po njoj putovala neprirodno sporo...
Dvoransko je prvenstvo svakako potrebno. Time se, između ostalog, skraćuje i preduga stanka između jesenskog i proljetnog loptanja na otvorenom. No, postojeće natjecanje treba doraditi i pronaći pravu formulu koja će donijeti i punu dvoranu.
