Iako se neki možda toga više i ne sjećaju, Eto'o je od 1997. do 2000. godine, u svojim juniorskim danima, bio član madridskog Reala za kojeg, praktički, uopće nije igrao. To je razdoblje provodio na posudbama. Kamerunac kaže da mu je posudba u Espanyolu 1999. godine ostala u najlošijem sjećanju u njegovih 13 godina u Španjolskoj....
- Nema dvojbe da je to bilo najlošije iskustvo. Trener Miguel Brindisi niti jednom me nije postavio u momčad! Bio sam deprimiran i nisam mogao dočekati da se vratim u Real.
Sljedeće sezone igrao je u Mallorci, te je u 13 utakmica zabio šest golova. U ljeto 2000. godine napustio je Real i potpisao trajni ugovor za Mallorcu, a u Barcelonu je prešao 2004. godine, te je do ove sezone bio jedna od najvećih uzadnica katalonskog giganta. No, u ljetnom prijelaznom roku, prešao je u Inter u transferu koji je uključivao i odlazak u suprotnom smjeru Zlatana Ibrahimovića. Barcelona je usto platila i znajačnu odštetu Interu...
Nakon toliko uspjeha u Barceloni, jeste li bili iznenađeni što vas je Barça pustila u Inter?
- To je pitanje na koje niti sam sebi ne mogu dati odgovor. No, na kraju, ipak je odluka bila na treneru, očito nije dovoljno ''osjećao'' za mene. Pitam se zašto je tako jer sam uvijek davao sve od sebe na terenu, zabijao golove i davao svoj doprinos u osvajanju svakog naslova. Sada je to iza mene, gledam samo prema naprijed. Stigao sam u veliki klub i vjerujem da će ovo biti odlična sezona za Inter.
Što mislite o Zlatanu Ibrahimoviću, koji vas je zamijenio na Camp Nouu?
- Zlatan je veliki igrač. Sigurno će se dobro uklopiti u taktičku shemu u Barceloni, iako smo nas dvojica različit tip napadača.
Imate li još uvijek pozitivne osjećaje prema Barceloni, s obzirom na okolnosti vašeg odlaska iz tog kluba?
- Naravno da imam. Još uvijek držim klub i njegove navijače u svom srcu.
Je li Inter veći od Barcelone?
- To su dva različita kluba. U gradu Milanu su dva velika kluba, Inter i AC Milan dijele svjetla pozornice, dok u Barceloni, uz dužno poštovanje prema Espanyolu, Barcelona predstavlja svoj grad. Zbog toga vole reći da je ''Barcelona više od kluba''.
Jeste li vi problematičan igrač?
- Nisam. Mogu ljudi govoriti i misliti štogod ih je volja, ali ta teorija za mene ne pije vodu. Ne štedim se u svom poslu i uvijek dajem sve od sebe. Imao sam nekih kontroverznih trenutaka u prošlosti, ali oni već pripadaju zaboravu.
Koji biste trenutak izdvojili kao najupečatljiviji dok ste bili u Španjolskoj?
- Imati Luisa Aragonesa za trenera! On mi je poput oca. Radio sam s njime u Mallorci. Kada sam stigao u Mallorcu na posudbu, a Real me uvijek slao negdje na posudbe, završetkom te sezone nisam imao nikakvu jasnu ideju o svojoj budućnosti. Aragones mi je toliko pomogao, puno je razgovarao sa mnom i davao mi savjete. Ostao sam još četiri sezone u Mallorci prije prelaska u Barcelonu. Zato mi je bilo posebno drago kada je Aragones sa španjolskom reprezentacijom osvojio europsko prvenstvo, jer ga jako poštujem i kao trenera i kao čovjeka.
Imate li vi uzora u nogometu?
- Svakako, to je Roger Milla, koji je u Kamerunu bio sve. Imao sam tu sreću da ga gledam uživo u velikoj utakmici, kada sam imao samo šest godina. Na kraju utakmice je Milla bacio svoj dres navijačima, a ja sam ga uhvatio! Otada sam postao zaluđen nogometom. Već s 12 godina igrao sam protiv 20-godišnjaka bez ikakavih problema.
Mislite li da na sljedećem Svjetskom prvenstvu, prvom na afričkom kontinentu, neka afrička selekcija napokon može otići do kraja i osvojiti naslov?
- To je moj san, ali svi znamo koliko je to teško. Srećom, ja sam već tijekom prošlih godina imao prilike uživati u nekim uspjesima svoje, kamerunske reprezentacije, recimo, osvajanju zlatne olimpijske medalje u Sydneyju 2000. godine, kada smo u finalu pobijedili Španjolsku. Tko kaže da isto ne možemo ponoviti i na Svjetskom prvenstvu?
