Nije se stadion praznio 15-ak minuta nakon utakmice, orila se pjesma sa sjevera, istoka i zapada, s tri maksimirska srca glasna i junačka! "Lijepa li si", ponosno je pjevalo 30.000 ljudi, zborno kao jedan dok su im naši sjajni nogometaši otpozdravljali i zahvaljivali na gromkoj potpori svih 90 minuta. Veliku, jednu od najvećih pobjeda hrvatske reprezentacije, pratilo je i fantastično navijanje.
Englezi su izmislili nogomet, Englezi su izmislili navijanje - u Maksimiru su potučeni na oba područja, i to do kraja. Ako je na igralištu bilo 2:0, na tribinama je bilo 20:0. Engleze smo zapravo čuli samo pri njihovu tradicionalno glasnom pjevanju himne "God save the Queen", tijekom utakmice povremeno su tek uzviknuli "England, England", većinu su nadmetanja šutke pratili s južne tribine.
Frustrirani onime što je pružila njihova momčad, razočarani i zacijelo beskrajno žedni. I naš je izbornik Slaven Bilić pronašao prave riječi rekavši da je ono što igra Engleska "najobičnije sranje"... No, Englezi će se dosta baviti sami sobom, a najbitnije je da su naši sjajni navijači pokazali da su engleski novinari pucali u prazno, zločesto optuživši cijeli jedan narod za rasizam! Isprika sigurno neće biti, no njihova nam isprika niti ne treba.
Uostalom, cijeli je svijet vidio što je i kakva je Hrvatska: i na igralištu, i na tribinama! Ponosna, čvrsta i hrabra Hrvatska, koja voli svoje i poštuje suparnika. Nogometno, igrački i navijački velika Hrvatska.
