Filip Hrgović gostovao je u Večernjakovu podcastu. Najbolji hrvatski teškaš razgovarao je s našim Draženom Brajdićem o nizu vrlo zanimljivih tema.
Najbolji hrvatski teškaš u uvodu je još jednom “reternirao” Alenu Babiću, koji ga ne prestaje prozivati i izazivati, pa tako i s izjavama da doživljava erekciju kada Hrgović svojim “pačjim usnama” spominje njegovo ime. Na sve to, tijekom podcasta na Večernjakovoj televiziji, Hrgović je uzvratio vrlo žestoko.
Čitav podcast možete pogledati ovdje
Što se to događa između dvojice naših teškaša?
– Događa se samo u njegovoj glavi. On ima sukob sam sa sobom, neka shizofrena cijepanja. Mislim da taj dečko nije psihički i duhovno stabilan. Prije no što će me on početi prozivati, ja nisam o njemu rekao niti jednu lošu riječ, no on je očito skužio da s prozivanjem mene dobiva medijski prostor. To je dečko koji nikad ništa u sportu nije važno napravio, a tek s 30 godina dobio je neku medijsku pažnju koja mu očito prija.
Nadam se sparingu s Miočićem
Je li moguć meč koji Babić zaziva?
– Možda i jest, posebice ako za takvo što bude postojalo zanimanje domaće publike. Ako u sljedećih nekoliko mečeva ostane nepobijeđen, a meni se ukaže slobodan termin, možda se taj meč i dogodi.
Nećemo to isključiti kao mogućnost. No, kada mu poraste kvaliteta protivnika, njemu će se dogoditi poraz. Osim toga, ja sam jedan od najboljih teškaša na svijetu i mislim da su mu izgledi gotovo jednaki nuli.
Zar u boksu ne postoji “punchers chance”, prilika da i autsajder pobijedi s jednim dobro pogođenim udarcem?
– To je u boksu uvijek u zraku, no izgledi su mu vrlo mali.
Neki boksači svojim provokacijama pokušavaju ući u glavu onog nasuprot sebe. Je li to i Babićeva strategija, da Hrgovića toliko naljuti pa da ovaj pristane na meč i u ring uđe jako ljutit, s osvetničkim nagonom, koji bi ga odveo u tuču, a ne nadboksavanje?
– Što je najžalosnije ne. Držim da on to ne radi radi neke strategije, kao što to čine vješti profesionalci, nego zato što je tupast, što je sirovina i što je sam po sebi pun mržnje, frustracije i poremećaja.
Koliki bi faktor u toj borbi mogao biti Leonard Pijetraj, Hrgovićev bivši i Babićev sadašnji trener?
– Pijetraj bi bio veliki faktor u tome da je Babić izgubio tu borbu jer taj dečko već dugo ne napreduje. Oni treniraju dosta zaostalo, loše za profesionalni boks i ja držim da ga on ne može spremiti za taj meč.
Svaki od Pijetrajevih boksača koji misli graditi profesionalnu karijeru morat će potražiti pomoć od nekog drugog. Kada gledam sada i ovo Babićevo ponašanje, cijelu tu Pijetrajevu priču, tu njegovu sektu, Bože hvala ti da sam se maknuo od toga.
I da završimo s ovim, Babiću želim svu sreću, no on će jednog dana skužiti da je bio budala. A ja imam svoj put i svoje ljude za koje vjerujem da će me odvesti do naslova svjetskog prvaka.
Nakon ovog odgovora Hrgović je zamolio da izađemo iz blata “trash talka” i da nastavimo s normalnim temama, a jedna od takvih je i njegovo mišljenje o slobodnoj borbi koja je sve veći konkurent boksu.
– To je jako dobar sport, sviđa mi se. Jako je zahtjevan i svaka čast dečkima koji se bore u kavezu.
Što misli o kvaliteti boksa UFC-ova teškaškog prvaka Stipe Miočića?
– On dobro boksa i već sada bi mogao pobijediti neke od boksačkih teškaša, no ne i one iz svjetskog vrha. Pored Joshue bi ispao smiješan, baš kao što bi i Joshua ispao smiješan u borbi s njim po MMA pravilima. Inače, ja se nadam jednom boksačkom sparingu sa Stipom, što mi je svojedobno bilo nuđeno, no tada se nije dogodilo.
Nije sparirao niti s Cro Copom.
– Žao mi je što sam Mirka upoznao tek nedavno i što sam, na račun priča nekih s kojima je surađivao, o njemu imao loše mišljenje koje sam sada, upoznavši ga kao osobu, potpuno promijenio.
I dok Cro Cop ima dvojicu sinova, Hrgović svoje potomstvo tek planira.
– Zapravo, supruga Marinela i ja ništa ne planiramo. Bit će kako Bog da.
Da bi mogao biti vrlo brižan i nježan otac, da se naslutiti iz toga koliko je vezan za svoje četvero nećaka među kojima se za jednog i mentorski zauzeo.
– Najstariji od njih je Antonio, sestrin najstariji sin, i on trenira košarku, a sa svojih 12-13 godina već ima dva privatna trenera. Jako se trudim oko njega, želim ga navesti na istinske vrijednosti bavljenja sportom, a da ne mašta već kao dijete o NBA ligi, putovanjima, autima, provodima...
Obitelj je smisao svega
Koliko je za vrhunske sportaše važno da imaju stabilnu intimnu vezu, da ne troše energiju na izlaske?
– Kako kome. Možeš ti biti uspješan poslovno i ako živiš razvratno, ima puno primjera, no kad-tad će to doći na naplatu. Ja ne gledam koliko brak pomaže mom boksu, nego po tome što je za mene obitelj smisao života. Bez toga, zalud ti svi naslovi i novac. Meni potencijalna zarada nije glavni motiv bavljenja boksom, ali to je moj posao i ja na taj način pokušavam osigurati svoju obitelj.
Filip se oženio prošle godine, no svoju srodnu dušu pronašao je još prije sedam godina.
– To me čini sretnim. Našao sam super osobu, jednog dana majku naše djece. Što reći, Bog mi je podario odličnu ženu.
Koja, razumljivo, vrlo teško gleda njegove mečeve.
– Da, kaže mi da noćima ne spava prije mojih borbi. No, to je njen križ, znala je da se udaje za boksača.
A i osoba koja ga je odvela na prvi boksački trening danas ne može gledati njegove mečeve, a to je mama Iva.
– Njima to izgleda strašno, a meni nije jasno zašto su tolikom u strahu jer nisam s njima nikada bio dok se borim, ha, ha, ha.... Utreniram sam, ako i padnem, dignut ću se. Ja to ne gledam tako dramatično. Pa to je kao kad padneš s bicikla – lakonski će Filip.
Ocekujem navalu tifusara i opancara koji ce krenuti s pljuvanjem po Filipu