Jedno od najvažnijih poglavlja hrvatskog, ali i svjetskog nogometa otvoreno je baš na današnji dan prije točno dvadeset godina, 10. kolovoza 2003. godine, na stadionu Pecara u Širokom Brijegu. Toga dana Luka Modrić u dresu mostarskog Zrinjskog odigrao je prvu prvoligašku seniorsku utakmicu u profesionalnoj karijeri. U 2. kolu Premijer lige BiH nastupio je s brojem 8 u dresu mostarske momčadi, bio je star 17 godina i 11 mjeseci, a u njegovom debiju Zrinjski je od kasnijega prvaka Širokog Brijega bio glatko poražen s 0:3. U 1. kolu prvenstva, u kojemu je Zrinjski u Mostaru pobijedio Borac s 1:0, Modrić nije imao pravo nastupa jer nije još bio registriran.
Bivšega nogometaša Draženka Krmeka, danas 52-godišnjaka, pronašli smo u rodnome Stocu. Draženko Krmek bio je 2003. godine kapetan Zrinjskog, dakle i prvi seniorski kapetan u Modrićevoj karijeri. Iznenadio se kada smo ga na to podsjetili...
'Svi smo vidjeli da drugačiji od nas'
- Nisam znao taj podatak, ali evo sad kada ga znam – baš mi je drago! Čini me to ponosnim. Moj prvi susret s Lukom Modrićem zbio se na pripremama na Kupresu. Čelnici kluba za ručkom su nam rekli da nam dolaze četiri juniora iz Dinama i da ćemo popodne igrati neku utakmicu da ih vidimo na djelu. To su bili Davor Landeka, Ivica Džidić, Leonardo Barnjak i Luka Modrić, a Janjetović je došao kasnije, u polusezoni. Nakon što su nam ti momci bili predstavljeni neposredno uoči te trening-utakmice, kada je ona počela, od prve minute na terenu sve se počelo vrtjeti oko Luke – kazao je Krmek pa nastavio:
- Mi smo svi vidjeli odmah da je taj nogometaš drugačiji od svih nas. Mene je fasciniralo što je taj dječak u igri uvijek, baš uvijek, u svakoj, pa i najškakljivijoj situaciji, imao rješenje u glavi. Mi smo se pitali – kako je to moguće? Evo primjera: mi igramo međusobno na treningu, a igri svatko smije imati najviše tri dodira s loptom. Luka i ja smo u suparničkim momčadima. On u jednoj akciji prima loptu i u primanju se oslobađa svoga igrača – to je prvi dodir. Pritom napravi i drugi dodir i sada je s tri strane okružen suparničkim igračima, a iza njega je aut-crta, dakle ostao mu je jedan dodir, a situacija je praktički bezizlazna. Ja idem ravno na njega i govorim mu: 'Šta ćeš sad, majstore?', a majstor je vrhom kopačke podigne preko moje glave i daje je u prostor svome suigraču i mi primamo gol. Luka mi se na to nasmije i kaže mi: 'Evo što ću sad!'. Ja se u tom trenutku prekrižim i kažem sam sebi: 'Ovaj nije iz naše serije, taj je po svemu vanserijski!'.
VEZANI ČLANCI:
Je li vas slušao Modrić kao kapetana?
- Luki nije trebalo ništa posebno reći, on je sve radio kako je trebao. I sad ću vam reći nešto što sam protumačio kao tajnu njegove dugovječnosti: to dijete koje sam tada upoznao uživalo je u svakome treningu, zaista je izgledao kao dijete koje je dobilo najljepši poklon. Kada ga i danas vidim na treningu reprezentacije, ja i dalje vidim tu iskru, taj sjaj u njegovim očima – ističe Krmek.
Mnogi bi dolazak iz Dinama u Zrinjski u to vrijeme mogli doživjeti kao degradaciju, ali ne i Modrić – tvrdi naš sugovornik.
- Luka je prije svega zaista dobro odgojen i pristojan mladić, i nitko od nas nikada u njegovom raspoloženju nije mogao primijetiti da je k nama došao – kako se kaže – po kazni. On je dolazak u Mostar prihvatio kao jednu etapu svoje karijere i ništa ga nije moglo pokolebati.
Jeste li ga ikada susreli nakon završetka vaše karijere?
- Susreo sam ga u Zadru, u doba pandemije. Večer ranije Real je igrao s Manchester Cityem u Ligi prvaka, a sljedeći dan smo se susreli, proveli smo nekoliko minuta zajedno, uspio sam se njim fotografirati.
Jeste li ikada sumnjali da će Luka Modrić uspjeti napraviti ovako veliku karijeru?
- Brat moje supruge je Želimir Terkeš, nekada prvi strijelac Hrvatske lige. Skupa znamo komentirati nogomet, i sjećam se kako smo razgovarali o Luki kada je tek došao u Real. Tada je bio upao u malu krizu. Kako sam poznavao dobro Luku, znao sam da je ta kriza prolazna, te sam tada kazao Terkešu: 'Čim je došao u Mostar, Luka je odmah postao glavni igrač. Isto se dogodilo i u Inkeru, i u Dinamu, i u Tottenhamu, kao što je i reprezentaciji uzeo konce igre. Luka će u Realu ili biti glavni, ili će otići iz Reala'. Ja nisam sumnjao da će se on i tamo nametnuti, ne pričom i galamom, nego svojim znanjem! - zaključio je Draženko Krmek.
Nekadašnji Dinamov centarfor Domagoj Abramović bio je sudionik spomenute utakmice. U to vrijeme bio je igrač Širokog Brijega i – dobro je se sjeća.
Zapisnik pisan olovkom
- Ja sam toj utakmici postigao prvi pogodak iz penala (preostala dva zabio je Brazilac Baiano, nap.a.). Modrića tada nisam poznavao, a u Premier ligu BiH stigli smo u isto vrijeme. I meni je to tamo bila prva sezona. No, ja se sjećam da je Modrić igrao protiv mene toga dana, premda se nije nešto istaknuo. Mi smo bili puno bolja momčad od Zrinjskog, pobijedilli smo ih i u Mostaru u drugom dijelu prvenstva s 2:1, kada nam je Modrić dao gol – kazao nam je Abramović.
VEZANI ČLANCI:
Iz zapisnika utakmice Široki Brijeg – Zrinjski 3:0 iz 10. kolovoza 2003. godine, pisanoga olovkom, kojega nam je dostavio glasnogovornik Zrinjskog Mario Pandža, razaznaju se imena njezinih sudionika. Za Široki su u prvih 11 bili: Igor Melher, Ricardo Santos Lago Baiano, Danijel Bajkuša, Saša Đuričić, Stipe Režić, Pero Ivić, Dalibor Šilić, Domagoj Abramović, Predrag Šimić, Mate Lacić i Hrvoje Erceg (klupa: N. Džidić, Kožul, Juričić, Ivanković, Kovačić, I. Galić, S. Galić, trener Ivo Ištuk), a za Zrinjski: Nikola Marić, Majkl Proleta, Boris Tomas (brat Stjepana Tomasa), Draženko Krmek, Ivan Juras, Tomislav Brnadić, Valter De Costa, Luka Modrić, Yavier Gil, Kenan Lizde, Nikica Bule (klupa: Kulaglić, Buhovac, Ćosić, Margeta, Jelčić, Vrgoč, Jurić, trener Franjo Džidić). Sudac je bio Duško Pekija iz Prijedora.
Luka Modrić je u sezoni 2003./2004. imao 25 nastupa za Zrinjski, postigao je osam pogodaka i bio je proglašen najboljim igračem sezone u Premijer ligi. Zrinjski je sezonu okončao na 11. mjestu.
Modrić danas i sutra je ko što bi rekli ovi sa neta goat nogometa.. Moje mišljenje je da bi trebo doć tu di je igro i sa svojim utjecajem pomoći razvoju tog kluba.. Ne mora odmah al u dogledno vrijeme bi trebo i pošto ima sad para da kupi djeci lopte, kopačke, dresove... Govorim o djeci koja si to nemogu priuštit.. Vjerujem da će to i napraviti.. L. Poz..