Nikad više stranih nogometaša nije trčalo travnjacima HNL-a. Njih čak 122 iz 41 države, od Australije na jugu do Kanade na sjeveru, sa šest kontinenata danas kruh zarađuje u hrvatskim prvoligašima! Za usporedbu, prošlog proljeća pod ugovorom s hrvatskim prvoligašima bilo je 80 stranih državljana.
Najviše stranih nogometaša u Prvoj HNL je, očekivano, iz BiH, njih 19. Iznenađenje što nakon njih slijede Nigerijci (devet) te Španjolci (osam). Po sedam internacionalaca je iz Srbije, Brazila i Makedonije, a nije zanemariv ni broj francuskih i austrijskih nogometaša (njih petorica). Ove sezone gledamo i prvog Gvatemalca u HNL-u (Jorge Aparicio u dresu Slaven Belupa), prvog nogometaša iz Ugande (Farouk Miya u Rudešu), prvog Armenca (David Aršakjan u Gorici), prvog državljanina Martinika (Kévin Théophile-Catherine u Dinamu) te prvog Libanonca (Bassel Jradi u Hajduku).
>> Pogledajte kako je Marko Livaja udario protivnika
Stranci najviše vrijede
Koliko je toliki broj stranaca u HNL-u dobar, a koliko loš po ligu, za duboku je raspravu, a u ovom tekstu ćemo se držati statistike. A ona potvrđuje koliki je utjecaj “legionara” na ligu i koliko kvalitetan strani nogometaš može donijeti razliku. Ljestvicu strijelaca predvode Brazilac Heber, Poljak Zwoliński, Nigerijac Henty... U top 10 strijelaca dosadašnjeg dijela prvenstva samo je jedan nogometaš rođen u Hrvatskoj, u top 15 tek dvojica. Ali to nije ništa novo jer u posljednje tri sezone prvi topnici lige su – stranci. Makedonac Ilija Nestorovski u sezoni 2015./16. predvodio je najbolje golgetere lige s 25 golova, potom Mađar Márkó Futács s 18 golova u sezoni 2016./2017. te Alžirac Soudani sa 17 golova prošle sezone.
Usto, čak četvorica od petorice na tržištu najvrednijih nogometaša u HNL-u su legionari. Dinamov Kévin Théophile-Catherine procijenjen je na četiri milijuna eura, Dani Olmo na 3,5 milijuna, Mario Gavranović na tri, a Héberu se vrijednost samo nakon godinu dana na Rujevici upeterostručila i danas, prema procjeni Transfermarkta, iznosi 2,5 milijuna eura.
Šareno je to društvo. Ima tu pravih nogometnih nomada poput srpskog internacionalca Milana Ćuluma kojem je zaprešićki Inter već 13. klub u karijeri ili jedno vrijeme najboljeg strijelca lige Nigerijca Ezekiela Hentyja kojemu je Osijek sedma stanica karijere samo u posljednje tri sezone, ali i onih koji još traže svoje mjesto pod suncem poput Theophilusa Solomona koji iako pod ugovorom s Rijekom još nije odigrao ni minute za momčad s Rujevice, već HNL minute skuplja po posudbama, prvo u Istri, a od ove sezone u zaprešićkom Interu. Ima tu i pravih dragulja poput Danija Olma, ima tu i reprezentativaca, mladih, bivših, povremenih i sadašnjih. U 2018. pozive u A vrstu nacionalnih selekcija dobili su Darko Velkovski i Stjepan Lončar iz Rijeke za makedonsku, odnosno reprezentaciju BiH, Farouk Miya koji nosi dres Rudeša, a koji je iako mu je tek 20 već odigrao impresivnih 27 utakmica za reprezentaciju Ugande i pritom zabio osam golova.
U četiri od deset klubova lige (Dinamo, Hajduk, Rijeka i Istra) više od polovice rostera čine stranci, no nigdje nije toliko “šareni” kadar kao na Aldo Drosini igraju nogometaši iz čak 11 država s pet kontinenata. Istra nakon nekoliko sezona u kojima je klubu prijetio krah i gašenje napokon diše punim plućima, svježi kapital napunio je roster u kojem se tek treba napraviti selekcija, a od čak 38 nogometaša pod ugovorom njih 20 su stranci što je raritet i za europski nogomet. Samo za usporedbu, uzet ćemo primjere finalista posljednje Lige prvaka. Naime, Real Madrid ima 13 stranaca u kadru, a Liverpool 16. Takva Istra nakrcana novim igračima enigma je za protivničke trenere, prije dva tjedna trener Osijeka Zoran Zekić razbijao je glavu jer o protivniku nije znao ništa.
I u 2.HNL sve više stranaca
– Toliko su novih stranih igrača doveli da ne znamo ne samo njihove kvalitete nego čak i karakteristike, individualne i kolektivne – žalio se trener Osijeka.
Nakon svlačionice Istre po broju stranaca u momčadi slijedi Dinamo s njih 15 , od kojih su njih osmorica bili starteri na uzvratnoj utakmici play offa Lige prvaka protiv Young Boysa na Maksimiru. Hajduk također ima 15 stranaca, a Rijeka jednog manje. Gorica u rosteru ima 13 internacionalaca, Inter 12, Rudeš 11. I U Osijeku su promijenili ploču iako je stav kluba da se u borbu ide s vlastitim snagama.
– Propisi u HNL-u dopuštaju mogućnost angažmana velikog broja stranaca (osam) izvan Europske unije. Smatram kako to nije dobar put za našu ligu – kazao je svojedobno sportski direktor NK Osijeka Alen Petrović, no onda je zapravo dao obrazloženje zašto se klubovi HNL-a okreću strancima.
– Hrvatsko je tržište jako malo. Igrače Rijeke, Dinama i Hajduka je jako teško dovesti i platiti ih. Neki drugi kvalitetni igrači iz HNL-a imaju nerealno visoke cijene, osim toga dosta njih prvenstveno želi angažman u inozemstvu.
Prošle sezone pod ugovorom s Inače, otkako je Prve HNL najbrojniji “gastarbajteri” u hrvatskom nogometu bili su igrači iz BiH (njih ukupno 219), slijede Brazilci (56), potom igrači iz Makedonije (49), Slovenije (43), Albanije (39), Srbije (20), Argentine (19)...
Istovremeno, i klubovi u Drugoj HNL sve češće se okreću strancima iako je njihova brojka zanemariva (njih 49 ili 12 posto) u odnosu na elitno natjecanje. Pritom, strani nogometaši koji igraju za Dinamo II, Hajduk II i Osijek II pokušavaju se nametnuti za minute u najboljim momčadima. Od 14 klubova u Drugoj HNL samo jedan nema niti jednog “legionara”, BSK iz Bijelog Brda.
Miya igra u Gorici, ne u Rudešu.