Bazen se pjenio i nekoliko minuta nakon svršetka ženske utrke na 50
metara slobodnim stilom održane početkom srpnja u američkoj Omahi.
Tribine na bazenu ispunio je žamor oduševljenja mnogobrojne publike,
koja je iskreno i s neskrivenim simpatijama slavila pobjednicu utrke,
41-godišnju plivačicu Daru Torres.
Tom je pobjedom (i rušenjem nacionalnog rekorda) Dara izborila nastup
na Olimpijskim igrama u Pekingu, i tako će biti najstarija sportašica u
povijesti na Olimpijadi. Kao da ni sama nije mogla vjerovati. Iza sebe
je ostavila konkurenciju, vrhunske plivačice s već postignutim
rekordima od 20, 21, 22 godine. Nakon pobjede na licu joj titra osmijeh
zaigrane djevojčice. Pred novinarima je odmah ”olakšala” dušu.
– Jedva sam, škiljeći, na semaforu uspjela vidjeti rezultat. Još ne
mogu vjerovati da sam ga postigla. Znate, u mojim godinama, vid malo
oslabi (nasmijala se), ali presretna sam, idem na svoje pete Olimpijske
igre. I nadam se medalji!!! – kazala je Dara.
Udana i ima djecu
Mama Dara (sretno je udana i ima dvogodišnju kćer), kako je odmila zovu
mladi američki plivači, osvojila je zlatnu medalju plivajući u
američkoj štafeti još u Los Angelesu 1984. godine. U plivačku mirovinu
odlazi nakon igara u Barceloni 1992. godine, gdje osvaja još tri
medalje.
No vratila se, natjecala se u Sydneyu (2000.), osvojila još pet medalja
i konačno, pomisliše mnogi, rekla zbogom plivanju. No opet su se
prevarili! Nakon porođaja, operacije ramena i koljena održavala je
formu iako nije nastupala na velikim natjecanjima. Više se, kaže,
posvećuje kvalitetnom zagrijavanju i opuštanju nego “radu” u bazenu.
Zato je još više njezin zlatni povratak fascinirao sportsku i inu
javnost. Pomisliše mnogi (skeptici!?) da Dara uzima doping. No na
testovima je čista.
Olimpijski vaterpolist Zdeslav Vrdoljak ima dva sina
Pa u čemu je onda tajna brzine, snage i pobjedničkog duha vrhunskih
vremešnih sportaša? Provjerili smo među našim olimpijcima koji su na
olimpijadama nastupali u “kasnim” godinama. A neki još nastupaju i
nadaju se da će biti na vrhu “neosvojiva” Olimpa...
Naši “starci”
Atletičar Branko Zorko, Darin je vršnjak, a trčao je (uglavnom na 1500
metara) na pet olimpijada. Karijeru je završio kao 37-godišnjak, prije
četiri godine u Ateni.
– Granice se u sportu danas pomiču. Kada si mlađi, dovoljno je katkad
biti brz, ali stariji sportaš mora ovladati tehnikom discipline kojom
se bavi. Tu leži sportaševa prednost – kaže Branko, koji bi, dodaje, da
nije ozlijedio list desne noge (uzrok još nepoznat), nastupao i u
Pekingu. Da bi sportaš trajao, jer tijelo je starije i podložnije
ozljedama, smatra Branko, važno je u tim godinama i dozirati treninge.
– U mlađim danima dnevno bih pretrčao i 30 kilometara, no zadnjih
nekoliko godina karijere trčao sam 20-ak kilometara na dan – kazao nam
je. Njegov kolega skakač udalj Siniša Ergotić, također olimpijac
(nastupio u Sydneyu 2000. i Ateni 2004. godine) rekord je postigao
(8,23 metra) u 35. godini.
– Imao sam sreću jer me je u prvom desetljeću karijere kondicijski
pripremao vrhunski stručnjak Miljenko Rak. Tako udareni temelji važni
su da sportaš u kasnim godinama još bude onaj pravi. Također je u tim
godinama važna pravilna priprema treninga, razgibavanje, koje te štiti
od ozljeda. I geni! – kaže Ergotić, dodavši da je njegov otac igrao
nogomet do svoje 40. godine.
A četrdesetoj je vrlo blizu zlatni vaterpolist, kapetan naše
reprezentacije Zdeslav Vrdoljak. Taj 37-godišnjak danas dopliva do
lopte brže nego mnogi vaterpolski klinci.
– Da, (smijeh) ponekad i ja prvi doplivam do prve lopte. U čemu je
tajna sportaša koji su dugo u vrhunskom sportu? Geni, psiha
i volja za dokazivanjem. I velika podrška obitelji. A ja sve to, čini
mi se, imam – iskren je Zdeslav. Prije sedam-osam godina, dodaje, kanio
je ostaviti se vaterpola. Otišao je u Italiju, iznova je našao motiv,
vratio se još bolji, još spremniji.
Trenira jednako (bez povlastica) kao i upola mlađi kolege, ali
kaže da se puno dulje zagrijava nego oni te posvećuje pažnju odmoru
nakon treninga. Uskoro odlazi na svoje druge Olimpijske igre (nastupao
je u Atlanti, 1996.) da bi hrvatske dupine odveo na vrh Olimpa.
Kondicijski trener Igor Jukić: Vladat će stariji sportaši
Kondicijski trener Igor Jukić (brinuo se za formu Ivice Olića i danas
se brine za Mirka Filipovića) smatra da su za natjecateljsku
dugovječnost sportaša najvažniji sustavan rad, besprijekoran trening
(snaga, brzina, izdržljivost) i ”dobri” geni. U tome je, kaže Jukić, i
tajna uspjeha Dare Torres, koja unatoč godinama nije “potrošena”.
– Da je trenirala bez prekida i da nije rodila, možda ne bi toliko ni
trajala. Iza njezinih rezultata stoje sustavan rad i geni te visoka
motivacija. Pa i Linford Christie (američki sprinter, op.a.) postao je
svjetski prvak na 100 metara u kasnim godinama – kaže Jukić. Nadalje,
dodaje on, starijim je sportašima potrebno dulje vrijeme za oporavak
tijela od napora. Danas je tehnika toliko napredovala da se vrhunski
sportaši koriste psiho-pedagoškim uslugama, autogenim treningom...
Sada još više vode računa o prehrani nego prije. Zato sam uvjeren da će
stariji sportaši u budućnosti vladati na velikim natjecanjima –
najavljuje Jukić.
Japanac plivao u 51. godini
I među hrvatskim sportašima bilo je onih koji su u poznim sportskim
godinama nastupali na olimpijskim igrama. Tako je u Ateni prije četiri
godine nastupio tada 41-godišnji bacač diska Dragan Mustapić. No, nije
se proslavio, zauzeo je tek 35. mjesto. U Pekingu će naš najstariji
olimpijac bit 39-godišnji stolnotenisač Zoran Primorac koji je i danas
među 20 najboljih tenisača svijeta. Marin Lovrović (35), najstariji je
pak član hrvatske olimpijske jedriličarske reprezentacije.
Prije Dare Torres najstarija plivačica koja je nastupala na olimpijskim
igrama bila je Helen Slatter kojoj je u Atlanti (1996.) bilo 36 godina.
Japanski plivač Satoshi Maruya nastupao je kao 51-godišnjak na OI
održanim u Meksiku 1968. godine. Najstariji olimpijac uopće Šveđanin je
Oscar Swahn koji je u dobi od 72 godine (sedam godina prije smrti)
osvojio ekipnu srebrnu medalju u streljaštvu na OI igrama 1920. godine
u Antwerpenu.
