Kada je postalo izvjesno da će Cedevita iz milanskog Mediolanuma odnijeti euroligaške bodove, domaća je publika svog sunarodnjaka na Cedevitinoj klupi Gianmarca Pozzecca počastila zvižducima. I povicima koji nisu iz sfere bontona.
– Spominjali su mi majku, no to vam je tako u Italiji. Cijelu sam igračku karijeru imao takav odnos sa suparničkim navijačima. Tijekom utakmice bi me vrijeđali, a nakon utakmice bi se šalili. Ipak sam ja osam godina igrao za obližnji Varese, a to je tada bio veliki rivalitet.
Tifozi su se obrušili na Pozzecca u trenutku kada je on nasmijao stožer i igrače na klupi.
– U tim trenucima pokušao sam govoriti hrvatski i svi su se na klupi počeli smijati. Uvijek sam uzbuđen kada moja strana pobjeđuje. To je najbolji dio mog posla. Nisam mogao igrati pojedinačni sport kao što su tenis ili stolni tenis jer se tu ne slavi zajedno. I zbog toga mi se sviđa Cedevita jer svi se veselimo i svi tugujemo zajedno. Od posljednjeg igrača na klupi do predsjednika Vebera i vlasnika Tedeschija.
Što bi Poz učinio da mu netko iz uprave kluba ponudi Mršićevo mjesto?
– To je nemoguće. Ja sam ovamo došao zbog Veljka, kao njegov prijatelj, i bit ću uz njega i u dobru i u zlu. Vjerujem da će Veljko u ovom klubu ostati dok god ne dobije ponudu iz većeg kluba, a i uvjeren sam da će on jednog dana biti hrvatski izbornik. Njega dobrim trenerom čini i to što je igrao krilo koje je sudjelovalo i u kreiranju igre i on zna što treba raditi igrač na svakoj poziciji. Ja sam bio razigravač i recimo nikad nisam zagrađivao igrača na skoku i mogu možda dati bolji savjet braničima, ali ne i centrima. Nije lako naći trenera s manevarskim sposobnostima od 360 stupnjeva. Za vrijeme utakmice Veljko razumije što treba činiti, a i korektan je prema igračima. Ima dobar balans između batine i mrkve.
Milanov sadašnji trener Jasmin Repeša svojedobno je bio i Pozzeccu trener u majici bolonjskog Fortituda.
– Bio sam sretan što ga je Cedevita pobijedila u Milanu baš kao i onda kada sam igrao za Orlandinu kada je on bio trener Rome. Sjećam se, tada sam mu rekao da sam jako sretan što sam ga pobijedio. Tada sam zadovoljio svoju potrebu da mu se revanširam.
Bilo je to tri sezone nakon što ga je Repeša izbacio iz momčadi Fortituda.
– Igrali smo protiv Avellina i ja sam u jednom trenutku vidio povoljnu taktičku situaciju za nas pa sam je htio objasniti u minuti odmora. Kako me Repeša nije razumio, uzeo sam njegovu trenersku ploču i to nacrtao. Dakako, bez dozvole trenera to jedan igrač ne bi smio raditi i Repeša je logično postupio. Osjećao je da sam potkopao njegov autoritet i potjerao me iz kluba. Kaznili su me tada možda prejako za ono što sam učinio, no Repeša je tjeranjem najstarijeg igrača učvrstio svoj autoritet, a Fortitudo je te sezone osvojio naslov.
>>Cedevita u pobjedi protiv Mega Leksa ostala bez Pilepića i Gordić
izgleda da je dobri duh!