Uzbudljiv prosinac čeka hrvatskog sportskog heroja Gorana Ivaniševića. Najprije je krenuo na odsluženje vojnog roka, 15. prosinca ga u Zagrebu u sportskoj satniji čeka svečana prisega, a onda kreće po brojna priznanja koja je zaslužio nezaboravnom i veličanstvenom pobjedom u Wimbledonu. Sportaš Dalmacije, sportaš Hrvatske, sportaš Europe, svijeta... Goran je rame uz rame svjetskim zvijezdama. A u međuvremenu je odlučio da neće na onu dugo najavljivanu operaciju ramena, nego - dok traje, traje.
Unatoč vojsci, priznanjima koja slijede, Goran nije zaboravio na tenis. Svako jutro se u sedam sati uredno prijavi u splitskoj vojarni Lora, odradi vojničke obveze, a onda oko 10 sati u društvu kondicijskog trenera Boška Čavke Ivanišević osvaja Marjan. Oni koji su ih vidjeli kažu da pakleno treniraju, u svojoj 30. godini Goran radi kao da mu je 15 na leđima, priprema se kao da dolazi sezona koja je odlučujuća u njegovoj karijeri. A dolazi sezona u kojoj nema imperativa. Uzeo je sve što je htio, tek će sada uživati u tenisu.
A kako bi što bolje uživao i vidio što će se sve događati, Goran Ivanišević odlučio je staviti leće. Dioptrija 1,5 je smetala, malo je poznato da je Goranu igranje u dvoranama, pod reflektorima, stvaralo probleme. Manjih je teškoća zbog vida imao na otvorenim terenima. Sada ih više neće biti. O Bože, ako je onako igrao kada je imao "vidnih" problema, kako li će tek sada biti. Vidjeti ćemo, i mi i on, na prvom turniru sezone.
Kreću dani Gorana Ivaniševića. Trening, priznanja i vojska. Veliki sportaš Ivanišević koji će bez problema par dana prije svečane prisege sjesti u drndavi autobus i zajedno s ostalim sportašima-vojnicima kroz ledom i snijegom okovanu Liku krenuti u Zagreb. Nije mu teško, a mogao je i mercedesom, jeepom, najnovijim peugeotom CC. Mogao je avionom, raketom, čim je god htio. Ne, Goran je jedan od nas. Naš Goran...
Napisao Ozren MARŠIĆ
