"Vjerovali ili ne, moj prvi dodir s reketom završio je tako da sam ga razbio. Otac me poveo sa sobom na Firule, vjerojatno sam mu bio dosadan, pa me potjerao da idem lupati o zid. Za pola sata vratio sam se s razbijenim reketom. Odmah sam stekao tu ljubav prema razbijanju reketa, koja se na žalost mojih roditelja nastavila", ispričao je Goran Ivanišević u životnom intervjuu za Večernji list, jednom od najiskrenijih koje je ikada dao, neposredno nakon što je ušao u Kuću slavnih u Newportu i proslavio 20. godišnjicu osvajanja turnira u Wimbledonu, a koji je osvojio u svom četvrtom finalu, i to na način da se i danas ljubitelji tenisa iz cijelog svijeta pojedinih poena sjećaju nekih bolje od njega.
Za sportski svijet, Ivaniševićeva priča jedna je od najvećih bajki ikada ispisanih u tenisu, no za ljude u Hrvatskoj ona je puno više. Mnogima od nas obilježio je dio djetinjstva i njegov Wimbledon. Kao da smo svi bili s njim na terenu u 16. gemu petog seta finala iz 2001. godine. O tom trenutku posebno opširno je govorio u ekskluzivnom intervjuu za Nedjeljni Večernji i otkrio zašto ga je posvetio Draženu Petroviću, s čijim posterom je pričao 15 dana tijekom cijelog turnira, nakon što ga je istrgnuo iz novina koje mu je otac "slučajno" donio.
Kada nam je direktor ATP turnira u Umagu Tomislav Poljak sat vremena prije dogovorenog intervjua s Goranom kazao da tip po kojem mnogi od nas pamte dio svog djetinjstva strahuje da će ga naša novinarka Dea Redžić izrešetati teškim pitanjima i politikom te da nije baš siguran možemo li to odraditi pred kamerom, ona se nije osjećala ni dobro ni ponosno, onako kako bi se, vjerujte, osjećali mnogi na njezinom mjestu.
Tijekom čitavog sparnog jutra razmišljala je samo o jednome - kako će čovjeku koji tijekom nedavnog ulaska u tenisku Kuću slavnih u Newportu ni sam nije mogao govoriti o tome - postaviti najosobnije i najteže moguće pitanje.
Hoće li uspjeti uopće izgovoriti ime njegove preminule sestre Srđane Ivanišević, zbog koje je kao tinejdžer odrastao preko noći, sam se zaputio na turnir u Australiju i u svom debiju došao do četvrtfinala Grand Slama? Ovaj put Goran je želio govoriti i o tome, a posebno o trenutku iz lifta splitske zgrade Kineski zid, gdje mu je otac 1989. godine rekao - od danas si prepušten sam sebi i o svom tenisu brineš sam.
U video intervjuu koji ćemo u cijelosti objaviti u nedjelju i na našem portalu, moći ćete čuti cijelu priču koja je promijenila povijest tenisa, onako kako ju je vidio i doživio Goran.
Govorio je po prvi put tako emotivno o odrastanju u Splitu, dočeku koji nitko osim njega nije doživio, ljubavi prema Hajduku, svojim usponima i padovima te iznenadio priznanjem da ćemo najbolje od njega tek vidjeti.
"Mislim da ću biti puno bolji trener, nego tenisač...", započeo je temu koja se nastavila dugim razgovorom o suradnji s prvim tenisačem svijeta, srpskim asom Novakom Đokovićem.
Naslov koji NE obećava. Što to znači, do sad nije bio iskren??? Jeftini populizam za klikove ponižava velikog igrača!!