Malo je poznato da je Ljupko Petrović, današnji trener Croatije Sesvete, najbolji strijelac u povijesti NK Osijek. Zabio je 129 ligaških pogodaka, više i od legendarnoga Ivana Lukačevića. Mnogo svojih pogodaka Petrović je postigao u suradnji sa starim prijateljem Ivicom Grnjom, još jednim osječkim velikanom.
Poznaju se 38 godina, a samo u ratnom razdoblju putevi su im se razišli i tada se nisu čuli pet godina. Grnja, koji je i jučer u Osijeku popio kavu s Ljupkom, najradije se ipak sjeća sretnih vremena.
Rat ih razdvojio
– Ljupko i ja živjeli smo u istoj zgradi u naselju Sjenjak. Družili smo se obiteljski, djeca su nam zajedno rasla. Poslije svake utakmice išli smo u poznatu osječku Copacabanu, slušali Mišine hitove u izvedbi grupe Walt – kazao je Grnja.
Idila je trajala do 1991. godine kada je Ljupko Petrović preselio obitelj iz Osijeka u Beograd. I naprasno prekinuo kontakt sa starim prijateljem.
– Kada je počeo rat, Ljupko je, kao europski prvak, otišao u Španjolsku. Tumačio sam sebi da je tamo bio u nekom drugom svijetu, posvećen samo svome poslu i ništa mu nisam zamjerio. No, do mene je usred toga rata, u kojemu su mi poginula braća Stanko i Zlatko, te dvojica šogora, stigla vijest kako je Ljupko Petrović posjećivao Dardu na okupiranom teritoriju u Baranji. E, to me zaboljelo, nisam mogao vjerovati da mi se uopće nije javio, jer on je znao za moju obiteljsku tragediju. Međutim, Ljupko Petrović ipak nije zaboravio staroga prijatelja. Kada je bio trener bugarskog Levskog, sponzorirao je pripreme Osijeka u Varni, a Grnja je bio njegov poseban gost.
Uplašen kao zec
– Naš ponovni susret bio je dirljiv, kao i susret naših sinova Ronalda i Srđana. Tada mi je rekao da ga srce jako vuče u Osijek i da jedva čeka ponovno vidjeti stare prijatelje. Ali, kako je i kao igrač bio strašljiv kao zec, bojao se kako će ga ovdje dočekati. Od tada smo stalno bili u kontaktu i ja sam ga uvjeravao da u Osijeku neće imati ni najmanju neugodnost. Jer, on nikome ništa nije skrivio.
Petrović je Grnju iznenadio dva dana prije isteka 2006. godine. Nazvao ga je i zamolio da dođe po njega na Erdutski most kako bi zajedno došli u Osijek.
– Najprije smo otišli na igralište Metalca, gdje je Ljupko počeo trenersku karijeru, a ja sam bio njegov igrač. Potom smo otišli u Gradski vrt, a inzistirao je i da odemo na Luksov grob. Ljupko je kupio buket cvijeća, zapalio svijeće i izvadio bocu rakije. Na grobu smo, kako je i običaj, nazdravili našemu prijatelju – kazao je Ivica Grnja koji je jučer mogao uživati u igri bijelo-plavih.
