Ivan Perišić (31) postao je 11. Hrvat koji je osvojio Ligu/Kup prvaka, uspjelo mu je to u Bayernu, klubu u kojem je ove sezone igrao na posudbi iz Intera. Ponosno je u nedjelju u Lisabonu dizao “klempavi” trofej Lige prvaka ogrnut hrvatskom zastavom.
– Ovaj pehar je nešto posebno. Kada igrate nogomet, sanjate o noćima poput ove. Ovo mi je bilo prvo finale i odmah sam slavio. Šteta što nije bilo navijača, ali bit će ih u Njemačkoj, napravit ćemo feštu – rekao je Perišić nakon utakmice pa dodao:
– Šteta što nešto ovakvo zadnjih godina nisam napravio s Interom, da nisam već osvojio nekoliko pehara, ali sretan sam jako i s ovime.
Kratko je prokomentirao svoju budućnost u Bayernu, odnosno moguć povratak u Inter.
Vulić mu je vjerovao
– Još imam dvije godine ugovor s Interom, vidjet ćemo što će biti. Ne mogu ništa reći, imat ćemo vremena za razmišljanje o budućnosti – zaključio je Perišić, kojemu je ovo, uz reprezentativno srebro sa SP-a u Rusiji sigurno najvredniji doseg u karijeri.
Karijeri koja je, gotovo u pravilu, išla samo uzlaznom putanjom. Još od vremena kada je kao 17-godišnji klinac debitirao za momčad Hajduka. Doduše, samo na pripremnoj utakmici, jer ubrzo je s Poljuda prešao u Sochaux.
– Perišića se općenito podcjenjuje. A ima sve – igru u oba smjera, skok, jednako dobru lijevu i desnu nogu. Savršen je igrač, ima zapravo samo jednu “manu”, što je Hrvat, a ne recimo Brazilac ili Francuz. Jer, da jest, sada bi sigurno igrao za Real ili Barcelonu i vrijedio bi 100 milijuna eura – kazao nam je jednom prilikom Zoran Vulić, koji i te kako zna Perišićeve mogućnosti, jer s Ivanom je radio individualno, a 2005. prvi ga uveo u seniorsku momčad Hajduka, sa svega 17 godina.
– Dobro se sjećam tih priprema u Sloveniji na koje sam poveo Perišića, koji je tada još bio kadet. No on je bio toliko dobar da bi vrlo brzo izborio mjesto u prvih 11 seniorske momčadi. Ali odmah potom otišao je u Sochaux. Šteta, jer ostavio bi velik trag u Hajduku – smatra Vulić.
Stigao na Poljud sa 11 godina
Prisjetio se Vulić jedne situacije s tih priprema koje pokazuju kakav je gard od početka imao Ivan. – Iako je bio klinac, pri ispucavanju lopte zazvao je vratara Balića i rekao mu da ispucava lopte na njega. E, za takve stvari trebate biti frajer, pogotovo kad ste najmlađi u momčadi. Perišić je uspio u nogometu i zato što je uvijek bio jako uporan.
– Sjećam se tih dana kad su on i Nikola Kalinić imali 16 godina i individualno radili sa mnom. Ivan je stalno bio s loptom, a ostajao bi trenirati čak i kad bih ja otišao doma – prisjetio se Vulić te dodao:
– Hajduk je u poslijeratnom dobu dao puno velikih igrača, ali usuđujem se reći da je Perišić vjerojatno najkompletniji!
Veliku, možda i presudnu ulogu u Ivanovu uspjehu imao je otac Ante, koji je rano shvatio da mu dijete ima neviđen talent pa je sve uložio da Ivan uspije. Mali Perišić počeo je igrati nogomet s devet godina u Omišu, a prvi trener bio mu je Branko Šušnjara. Trenirao je Šušnjara Perišića u NK Omišu, potom ga je pet godina vozio na treninge NK Hajduka, a istodobno radio s njim i individualno.
– Kako se kaže, bio sam mu i majka i otac. Ivan je nogomet počeo igrati u Omišu, ali brzo su ga zapazili skauti Hajduka te su ga s 11 i pol godina doveli na Poljud. Vrlo brzo vidjelo se da ima veliki potencijal, ravnopravno je igrao s igračima koji su bili dvije godine stariji. Tata Ante osjetio je da Ivan ima talent, ali i iznimnu volju, pa je puno u njega ulagao – prisjetio se Šušnjara, koji ima zasluga i za Perišićeve prepoznatljive driblinge koji oduševljavaju navijače:
– Često smo trenirali onaj njegov specifični dribling, bicikl. A i stalno sam ga forsirao da jednako puca i lijevom i desnom nogom. Njegova nogometna inteligencija uvijek je bila sjajna, a na treninzima uvijek sam tražio da igra i obranu i napad. To mu danas sigurno koristi. Povećavali smo mu aerobne i anaerobne kapacitete, a kada je sa 17 godina stigao u Sochaux, Francuzi su bili u čudu kako jedan tako mlad igrač može biti fizički toliko dobar. A znate zašto je bio toliko dobar? Pa zato što mu na treningu ništa nije bilo teško raditi. U razvojnim godinama on je godišnje imao svega 15 dana odmora, sve ostalo je trenirao – otkrio je Šušnjara.
U pet godina, koliko se Šušnjara brinuo o njemu, Perišić je imao samo jednu “mušičavu situaciju”.
– Bio je u pubertetu pa je normalno da se dječacima javljaju mušice. No tada sam ga u dogovoru s tatom Antom poslao da skuplja jaja na njihovoj farmi te mu prekinuo treninge na dva-tri dana. A kada se vratio, rekao je da ne želi skupljati jaja na farmi, nego postati nogometaš (smijeh) – prisjetio se anegdote iz Ivanova djetinjstva trener Šušnjara.
Bio je ispred vremena
Iako je početkom 2000-ih to bila rijetkost za mlade igrače, Perišić je već s 13 počeo individualno raditi s kondicijskim trenerom.
– Angažirao me njegov tata koji je bio uvjeren da će Ivan postati uspješan sportaš. No sve bi to bilo uzalud da i Ivan nije pokazivao jednaku volju za svojim uspjehom. Primjerice, jedno smo ljeto u Omišu svaki dan vježbali na plaži od 6.30 do 8 sati ujutro. I nikada mu nije bilo teško. Imao je urođene kapacitete, ali žestokim radom još ih je proširio. Tijekom kondicijskih priprema radili smo i na prevenciji ozljeda, a ispravili smo mu i problem sa spuštenim stopalima – prisjetio se Frane Žuvela, koji je sada sveučilišni profesor na KIF-u u Splitu.
HRVATSKI OSVAJAČI LP-A
1993. Alen Bokšić (Marseille)
1994. Zvonimir Boban (Milan)
1998. Davor Šuker (Real Madrid)
2003. Dario Šimić (Milan)
2005. Igor Bišćan (Liverpool)
2007. Dario Šimić (Milan)
2013. Mario Mandžukić (Bayern)
2014. Luka Modrić (Real Madrid)
2015. Ivan Rakitić (Barcelona)
2016. Luka Modrić (Real Madrid)
2016. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2017. Luka Modrić (Real Madrid)
2017. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2018. Luka Modrić (Real Madrid)
2018. Mateo Kovačić (Real Madrid)
2019. Dejan Lovren (Liverpool)
2020. Ivan Perišić (Bayern)
Riješili ste ga se kao i mnoštva drugih odličnih igrača, zadnji primjer je Grbić koji je potpisao za Atletico. Hajduk nema nikakvih zaslugi za uspjeh Perišića.