Prijatelj iz Dubrovnika, nije jedini, samo je nazvao: "Molim te dvije". Tip je hrvatski prosjek, ima minus na tekućem računu, ima kredit, nije mu lako izdvojiti 200 kuna za neki užitak. Ali kad je Hajduk u pitanju, onda nije dvojio ni trenutka.
Sjest će u automobil, povesti klinca na Poljud, potrošiti još 500 kuna... Ovo nije priča o torcidašima sa sjevera, oni su uvijek tu, oni žive Hajduk. Ponekad i štete, neka maknu više one baklje zbog kojih je Hajduk najdraža mušterija blagajnika u Uefi i HNS-u. Zbog toga bi bilo dobro da nema baklji, da se pjesma čuje, jer Hajduku je svaka kuna danas dragocjena.
Hajduk su i oni koji izvuku i posljednju kunu kako bi vidjeli svoje ljubimce, oni navijači s istoka i zapada koji daju dušu. Ta vojska, koja se mjeri u stotinama tisuća, ne napušta Hajduk ni kada je loše ni kada je dobro.
Oni su djevojka i mladić, otac i sin...
Dovoljno je stajati kraj Hajdukove blagajne i gledati tko sve kupuje ulaznice za derbi s Dinamom. Novčanice su zgužvane, one posljednje u džepu, neki dolaze i s kovanicama, ali ne pitaju koliko košta.
To je ono što malo tko ima, zato je Hajduk najgledaniji klub na ovim prostorima.
Kako kaže prijatelj Milić, jedan od onih kojima je Hajduk doručak, ručak i večera:
– Hajduk je način života, religija, vjera, što god hoćete...
>>>Samo Dinamo! Mamiću i Boysi, sjednite još jednom
Nitko kao Hajduk iz Splita!!!!