Nakon što i treću utakmicu u nizu Hajduk nije uspio pobijediti u HNL-u, ozbiljno se trese stolac trenera bijelih Jensa Gustafssona. Već idućih dana mogla bi mu se i potpuno izmaknuti, jer teško da će preživjeti posrtaje koje niže iz kola u kolo. Navijači su još nedavno sanjali naslov, a sada se pitaju može li ovakav Hajduk uopće i do drugog, trećeg mjesta. Jer, po onome što pokazuju bijeli, Osijek i Rijeka bolje su momčadi, dok je Dinamo za ovakve bijele i dalje – svemirski brod.
Hajduk je ove sezone odradio najbolji prijelazni rok u posljednjih 15-ak godina, direktor Nikoličius uspio je dogovoriti ostanak Livaje, a na Poljud su stigli i ozbiljni igrači poput Krovinovića, Lovrencsicsa, Melnjaka, Mlakara...
Euforija u Splitu odmah je počela, doduše prizemljili su je vrlo brzo amateri iz Kazahstana još krajem srpnja. Preko tog velikog kiksa s Tobolom Gustafssonu se prešlo, ali preko aktualne će forme teško.
Jer, brojke su egzaktne, a one pokazuju da je Hajduk tek četvrti u HNL-u, sa svega 21 osvojenim bodom od mogućih 36 (58 posto). Odnosno, Gustafsson na klupi Hajduka u HNL-u prosječno osvaja 1,75 bodova po utakmici. Za “šampionski” Hajduk to je uistinu premalo. Usporedbe radi, prethodni trener Hajduka Talijan Paolo Tramezzani bio je na prosjeku od 1,92 boda po utakmici pa je svejedno najuren.
Trener bez trofeja
Kada je ljetos Jens Gustafsson ustoličen na klupu Hajduka, vodstvo kluba o svojem je izboru među ostalim izreklo i ovo: “Jens je moderan mladi trener, preferira napadački stil nogometa, a u Švedskoj se istaknuo u radu s mladim igračima kojima je redovito podizao vrijednost i igračke sposobnosti.” Od toga zasad nismo vidjeli gotovo ništa. Jer, od napadačkog nogometa nema ni “n”.
Naime, Hajduk je u 12 ligaških utakmica ove sezone zabio svega 16 golova te je tek sedmi najefikasniji klub HNL-a! Više su zabili Rijeka (29), Dinamo (28), Lokomotiva (20), Osijek (18), Šibenik (18) i Gorica (17). Toliko o napadačkom Hajdukovu nogometu. A i to što ima od napadačkog nogometa svodi se ne inspiraciju fenomenalnog Marka Livaje, bez čijeg bi učinka splitski klub bio u donjem dijelu ljestvice.
Jens Gustafsson, barem zasad, nije uvjerio da je dobro rješenje za klupu Hajduka, no s obzirom na to da je izbor sportskog direktora Nikoličiusa, vjerojatno će dobiti šansu do kraja polusezone. Jer, kada bi mu sada dao otkaz, time bi priznao i svoju pogrešku te dao za pravo onima koji su pri ustoličenju Šveđanina zavapili: “Pa kako velikana Hajduka može voditi trener kojem je najveći doseg to što je bio pomoćni trener AIK-a te glavni trener Norrköpinga? A osvojeni klupski trofeji? Nema nijedan!”
Navijači traže smjenu
I onda je možda bilo preambiciozno očekivati da će trofeje početi osvajati baš u Splitu, u okruženju koje nikad dotad nije, a niti će više ikada doživjeti. Što je na kraju i sam priznao izjavom da je “šest dana na klupi Hajduku kao šest mjeseci na klupi švedskog kluba”. I tom je izjavom nehotično dokazao da nije dorastao voditi velikana poput Hajduka.
Nakon prekjučerašnjeg novog kiksa i mršavog boda na Poljudu protiv Gorice, Šveđanin je bio optimističan glede svoje budućnosti na Poljudu.
– Smatram da smo igrali dobro, ali rezultat nije bio najbolji. Ovo je maraton, ne sprint. Trebamo gledati da budemo u dobroj poziciji tog datuma na kraju sezone – rekao je Gustafsson.
Vidjet ćemo koliko će još ostati na Poljudu i hoće li zaista dočekati kraj sezone, no sportski direktor Nikoličius već ima spremnu zamjenu. To je Valdas Dambrauskas, trener s kojim je Nikoličius stvarao čuda u Gorici. Nakon nedavnog otkaza u Ludogorecu Dambrauskas je u niskom startu, čeka se samo Nikoličiusov pucanj.
A Gustafsson će pak postati još samo jedan broj među potrošenim Hajdukovim trenerima. No s time je vjerojatno bio upoznat i prije dolaska u Split, s činjenicom da je Hajdukova klupa možda i najprometnija u Europi. U ovom stoljeću, odnosno tijekom 21 godine, bile su čak 42 smjene, ili u prosjeku jedna svakih šest mjeseci. Gustafsson je zasad izdržao nepunih pet.
Hajdukovi navijači već su dali svoj sud, većina traži smjenu Šveđanina. Vidjet ćemo razmišljaju li tako i predsjednik Jakobušić te sportski direktor Nikoličius.
Dosta je više eksperimenata, dovođenje trenera koji nisu dokazani i radili pod pritiskom. Imamo tri opcije: Jurić, Leko i Burić. Jurić teško, Leko trenutno ima veliki ugovor u Kini, ali u bližoj budućnosti da, ostaje nam Burić. Čovjek dva puta bio, dva puta nas digao i posložio. Prvi put bili uz bok Dinamu i Rijeci u prvom dijelu sezone, iako su oni tada bili dva nivoa iznad nas. Drugi put ostavio ekipu na drugom mjestu blizu Dinama, bili preko mjesec dana prvi tada.